Jedna je stvar kad odete u grad nešto prigricnuti i pijuckati uz omiljenu glazbu ili utakmicu, a nešto je drugo ciljano se ići najesti odabranog komada mesa. Nakon što ste pomislili da ste isprobali sve što postoji u metropoli, Batak je nakon višemjesečnog istraživanja na tržište pustio nešto novo – vrhunsko jelo za plansko najedanje okorjelih mesoljubaca!
Juneće rebro se osamdesetih godina kod nas doma obično u rano jutro nedjeljom ubacivalo u lonac za juhu, pa bismo za ručak to pravedno podijelili – meni crveno meso, starcima ono miješano, crveno – bijelo. Da, tada sam i s pršuta skidao bijelo, priznajem.
No, kako djeca vremenom shvate da je pršut bolji kad je šaren, a pogotovo meso, jako sam se razveselio kad sam čuo da se juneće rebro sada može pojesti i pečeno. Kako u Batku kažu, uzima se srednji dio rebara, junetina je iz domaćeg uzgoja, a priprema se punih deset sati u sous vide vrećici, nakon čega se 10 do 15 minuta tretira na vrućem grillu.ž
Dakle, otkako je tih vrećica u kojima se meso u vakuumu grije i u njoj ostavlja sokove, a onda se samo naglo zatvori s obje strane na visokoj temperaturi, svijet gurmana je postao puno bolje mjesto. Naime, tako se postigne ona divna mekoća u unutrašnjosti mesa koju u svojim pećnicama gotovo nikada nismo uspjeli dobiti. Upravo je to slučaj i s junetom u Batku.
Naletio sam na porciju od oko kilograma (obično su od 700-1000, mislim da me konobar lajka), smjestio se u foteljicu u Batku na Kajzerici, od hrpe sjajnih craftova odabrao sokić jer sam bio strgan od sinoć, i u maniri rasnog food blogera prvo ispucao par slika. Dakle, fakat je mrcina. Kao prilog su tu pirjani grašak i BBQ umak, nadaleko poznata tostirana pogača i novost uz meni – Volim ljuto, originalne i više puta provjerene domaće umake iz Zagorja!
Prvobitna namjera Batak tima, da se pravi ljubitelji mesa stvarno najedu, u startu je bila ispunjena, jer kad se odbaci i oglođe koščurina od cca 300 grama (isprika ljudima za stolom do moga, ništa se ne baca, a kamoli kost), i dalje vam ostaje puno mesa. Samo meso je upravo onakvo kako bi trebalo biti, prošarano bijelim dijelovima na oduševljenje muške, i malo manje veselje ženske populacije, sočno, mirisno, sasvim dovoljno zasoljeno, a ne presoljeno. Ekstra krumpirići odavno potvrđeni, grašak konkretan, ukusan, eventualno bi se na dasci moglo staviti i nešto u svjetlijoj boji, možda pire od celera, čičoke ili čak i malo senfa za neku protutežu, iako bi se to moglo kositi s BBQ umakom...
Cijena rebra je 15 kn po 100 grama, količina stvarno izdašna, tako da je moja topla preporuka da na rebro odete u dvoje, pa za desert uzmete po pet ćevapa ili par mazalica, ako igrom slučaja ostane još mjesta. Naravno, u ponudi su i klasični buncek sa zeljem, ribeye steak, kao i novitet – losos file i toplo-hladna losos salata!
Na kraju, stvarno svaka čast na odabiru junećeg rebra, kao i izvrsnom načinu pripreme. Jer taj neki okus ognjišta, nešto između kuhane junetine iz juhe u toploj kuhinji uz roditelje, i pečenih rebaraca s ekipom na vikendici - jednostavno je nešto što preporučujem svakome.
Naravno da se sve na kraju zalilo s finom gorkom crafticom, tako da ćemo na dijetu ipak neki drugi put. Jer kako je mudro jednom rekao autor ovog teksta: bolje 80 godina guštati u pravom mesu nego 110 grickati celer. Vidimo se u Batku!
