Kad me netko pita za preporuku restorana u centru Zagreba, O'brok je jedan od onih koje uvijek spominjem. Ugodno, nikako pretenciozno, toplo, a hrana nikad nije razočarala. Ručak tamo uvijek započinjemo juhicom, a ovaj put smo se odlučili za klasiku – goveđu juhu s rezancima i onu od rajčice s mozzarellom i pestom od bosiljka.
Goveđa juha s rezancima,
Oduševljavaju me juhe od rajčice zadnjih godinu dana, volim ih uspoređivati, razmišljati o tome kakva je rajčica unutra i, ponekad, nalaziti im mane. Ovoj nisam našla manu. Gusta, puna usta okusa, mirisna, kiselina baš fino izbalansirana s mozzarellom, a pesto od bosiljka opet dokazuje koliko je duboka ljubav rajčice i ovog zelenog svježeg začina.
Juha od rajčice s mozzarelom i pestom od bosiljka,
U klasičnoj goveđoj juhi jedino što mi može presuditi su prekuhani rezanci, što se zapravo vrlo često desi jer je teško u restoranskoj kuhinji to kontrolirati. Ovdje su rezanci bili odlično kuhani, a juha je bila baš moćna. Rekla bi moja mama: „Diže iz mrtvih!“. Juhice su nas odlično pripremile za dalje, a odlučili smo se na jedno mesno jelo i jedno iz mora. Teleći kotleti sa žara i fuži s kozicama, pršutom i rikulom.
Chef Kruno Majcen vješto barata mesnim delicijama u što smo se već prije uvjerili pa nije bilo teško odlučiti se za teleće kotlete kao posvetu onoj dobroj navici – mesa i krumpira. A kakvog mesa! Nije teško presušiti ove kotlete, a na stol su stigli savršeno pečeni. Neću reći da su bili mekani kao putar jer to s ovim kotletima nije niti poanta. Moraš osjetiti meso i točno to se dogodilo. Taman žilavosti koliko treba, za okus se brine kvalitetna namirnica, a krumpiri nisu bili oni dosadni krumpiri iz zamrzivača već kriške pravog obožavanog gomolja.
Teleći kotleti sa žara,
Zamirisala nam je s menija i grah šalata (ovo š ovdje je u potpunosti namjerno) koju smo, nerado priznajem, pojeli već prije nego je glavno jelo došlo na stol. Cijenim kad mi se salata začini točno kako treba prije nego dođe na stol, a ova je bila puna mirisnog bučinog ulja, i nije nedostajalo kiseline. Ma ovo vam je bio obrok za sebe, a uz teleće kotlete – savršen.
Grah salata,
Ja sam pak matovilac jela uz fuže s kozicama. Ako me hoćete razmaziti, napravite mi jelo s kozicama i pršutom. Mislim da mi je to jedna od top pet najdražih kombinacija, a kad još dođe s al dente kuhanom tjesteninom – nema greške. Iznenadila me rikula u ovoj kombinaciji jer sam je očekivala tek kao dekoraciju, onako svježu na tanjuru, a došla je popržena s kozicama i pršutom i baš lijepo razveselila ovo jelo. Iako uvijek preferiram mesna jela, pogotovo u O'broku, mislim da ću se vraćati i na ove specijalitete iz mora. Ako je suditi po ovom jelu – ide im i to.
Fuži s kozicama, pršutom i rikulom,
Iako smo ovaj put preskočili njihove gulaše i mesne umake s pljukancima ili fužima, ako ste ljubitelj takvih jela, svaka preporuka jer vas ni tu neće razočarati.Sve se, naravno, zalijeva dobrim vinom, a ni toga ovdje ne nedostaje. Mi smo ipak popili nama uz ručak drag gemišt, taman da nas osvježi dok praznimo tanjure.
Treba naći mjesta za desert pa smo se teška srca odlučili da ovaj put nećemo kusati Krunine fenomenalne štrukle (vrijedi ih probati, vjerujte mi) nego smo uboli pitu od jabuka. Iako nije moj tip deserta, o ovoj ću piti dugo pričati. Jabuke kao da su taj čas bile naribane u pitu. Nisu se raspale, zadržale su čvrstoću, hrskavost i svu svježinu pa niti ovaj desert nije teško pao na kraju ovako bogatog obroka.
Pita od jabuka,
Dnevni meni se ovdje mijenja u skladu s namirnicama koje su dostupne, trude se da te namirnice budu provjerenog porijekla, a to se sve osjeti u okusu čak i najjednostavnijih jela. Nije teško nakon ručka u O'broku s veseljem uskliknuti: „Vraćamo se uskoro!“.
Restoran O'brok u Zagrebu,
