Ako ovaj izraz definiramo malo opširnije i tu želju da budemo drugačiji prenesemo i u naše stanove, ali i caffe barove, restorane, na fasade, parkove, dobit ćemo lepezu kreativnosti, ali i upitnike nad glavom. I zapitati se s pravom: postajemo li glupi u toj želji da budemo drugačiji?
A što se zapravo dogodilo? Prije nekoliko dana u jednom restoranu odlazim u toalet i stanem ispred vrata zbog stilizirane fotografije na muškom i ženskom WC-u ne znam koji je koji.
Doista – nemam pojma. Otvorim vrata, vidim pisoar i shvatim gdje trebam ići. Ista stvar i jučer u jednom bircu. O smiješnoj situaciji napišem i koju na Facebooku tražeći barem dvoje-troje svojih istomišljenika. Kad ono - lavina.
Pa frend piše o hamburgerima koji su kao „ikona pristupačnog junka“ postali gurmanski specijalitet od 100 kn. Isto je kaže i s pizzama. Frendica dodaje da više ni normalan sendvič ne možeš pojesti „sve neki tornjevi koje ni Blanka ne može preskočiti“.
Sjetih se i gin-tonica. Kad ga naručiš – prvo je pitanje: Koji gin? A kad između 100-tinjak vrsta napokon odlučiš koji, ostaje odgovor na pitanje: A koji ćemo tonic? Najjeftiniji stari, najjeftiniji.
Jesam li stara, ljudi? Jer zašto sada, u moru svega, želim da sve bude kako je bilo? WC na kojemu jasno piše M i Ž, hamburger koji ima umak, meso, salatu, paradajz, normalno pecivo sa sezamom kojeg moraš primiti s dvije ruke? Pizzu koja je pizza, a ne list papira?
Ako nije starost u pitanju, jesam li ja zapravo, u moru hipstera, postala hipster?
Pogačice ili prutići sa sirom
U tom smjeru ide i današnji recept. Njega se svi sjećate. Radile su ga mame i bake (možda i tate i djedovi), a radi se o poznatim prutićima sa sirom, posutim kimom.
No, da bude drugačije – uzmite modlice u ruke i napravite krugove. Dobit ćete potpuno novu i drugačiju grickalicu. Ali to je ona koju svi poznajete, skužit ćete po okusu.
Želiš li uživati u još slatkih i slanih recepata naše kolumnistice Željke, svakako posjeti njezin blog Gulan recepti, njezinu Facebook stranicu ili Instagram profil.