Bez žena bi mnoge svakodnevne stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo izgledale sasvim drukčije. Tost koji ti ujutro često završi na tanjuru? Za njega je zaslužna Sarah Guppy, britanska izumiteljica koja je razvila preteču modernog tostera. Hladno mlijeko za žitarice? To dugujemo kućanici Florence Parpart iz New Jerseyja, koja je patentirala moderni električni hladnjak.
No to je tek početak. Žene diljem svijeta ostavile su snažan trag i na jelima koja danas jedemo. Zapravo, upravo su one zaslužne za nastanak nekih od najpoznatijih gastronomskih klasika posljednjih nekoliko stoljeća. Od currywursta i čokoladnih brownieja do chimichange i čipsa u vrećici, iza mnogih omiljenih jela kriju se fascinantne priče o inovativnim ženama.
Currywurst
Currywurst
Currywurst je jedno od najpoznatijih i najomiljenijih njemačkih jela. Ova jednostavna kombinacija pečenih bratwurst kobasica i umaka od curryja i kečapa nastala je u Berlinu, a danas se jede diljem zemlje. Prema podacima nekadašnjeg berlinskog Muzeja currywursta, koji je bio posvećen isključivo ovom jelu, u Njemačkoj se svake godine pojede oko 800 milijuna porcija currywursta. Žena kojoj to mogu zahvaliti milijuni ljubitelja ovog jela bila je Herta Heuwer.
Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je bila razorena, hrane je bilo malo, a ljudi su pokušavali ponovno izgraditi svoje živote. Heuwer je odlučila iz teške situacije izvući najbolje moguće. Godine 1949. pomiješala je kečap, Worcestershire umak i curry u prahu, koji je nabavila od britanskih vojnika, te stvorila vlastiti umak nazvan Chillup, piše Tasting Table.
U svom kiosku u četvrti Charlottenburg u zapadnom Berlinu počela je posluživati bratwurst kobasice prelivene tim umakom. Jelo je odmah postalo hit. Glas o novom specijalitetu brzo se proširio gradom, a stanovnici Berlina nisu se mogli zasititi njezina izuma koji je nazvala currywurst. Danas je ovo ulično jelo jedan od gastronomskih simbola njemačke prijestolnice. Heuwer, koja je preminula 1999. godine u dobi od 86 godina, 2003. godine dobila je i vlastitu spomen-ploču.
Keksi s komadićima čokolade (Chocolate chip cookies)
Istraživanje koje su 2022. proveli OnePoll i Crumbl Cookies pokazalo je da više od 60 posto Amerikanaca smatra kako je teško nadmašiti dobar čokoladni keks. Ova slastica toliko je omiljena da u SAD-u ima čak i svoj službeni dan, 4. kolovoza.
Čokoladne kekse s komadićima čokolade prvo je pekla i prodavala Ruth Graves Wakefield tijekom 1930-ih godina. Vodila je restoran Toll House u gradu Whitmanu u saveznoj državi Massachusetts i obožavala eksperimentirati sa slasticama. Gostima je već posluživala popularne kekse s butterscotch karamelom i orašastim plodovima uz sladoled, a uspjeh tog deserta potaknuo ju je da nastavi stvarati nove recepte.
Sljedeći korak bio je keks s komadićima čokolade. Budući da nije imala drugu vrstu čokolade pri ruci, narezala je Nestlé čokoladu na komadiće i dodala je tijestu. Tako je nastala jedna od najpopularnijih slastica na svijetu. I danas većina recepata za čokoladne kekse slijedi gotovo iste korake koje je Wakefield osmislila prije gotovo jednog stoljeća.
Smrznuta pizza
Danas je gotovo nemoguće zamisliti svijet bez smrznute pizze. Prema podacima GMI Researcha, globalno tržište smrznute pizze do 2029. godine trebalo bi premašiti vrijednost od oko 20,6 milijardi eura. Riječ je o praktičnom proizvodu koji se nalazi u gotovo svakom zamrzivaču.
Pedesetih godina prošlog stoljeća smrznuta pizza tek se počela pojavljivati na policama trgovina. Joseph Bucci navodno je prvi pronašao učinkovit način smrzavanja tijesta bez stvaranja gnjecave teksture. No desetljeće kasnije Rose Totino i njezin suprug Jim, vlasnici restorana Totino's Italian Kitchen u Minnesoti, potpuno su promijenili tržište.
Njihova mala pizzerija bila je toliko uspješna da su odlučili pokrenuti posao sa smrznutom pizzom pod nazivom Totino's Finer Foods. Već tijekom 1970-ih njihova je marka postala jedna od vodećih u industriji.
No Rose tu nije stala. Godine 1979., nekoliko godina nakon što je tvrtka prodana kompaniji Pillsbury za 22 milijuna dolara, patentirala je tehnologiju Crisp Crust. Zahvaljujući toj inovaciji tijesto smrznute pizze ostajalo je hrskavo i nakon odmrzavanja i pečenja, baš poput svježe pizze iz restorana ili domaće kuhinje. Rose Totino preminula je 1994., ali brend Totino's, danas u vlasništvu General Millsa, i dalje je jedno od vodećih imena među smrznutim pizzama.
Čips u vrećici
Čips je omiljeni snack diljem svijeta. Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, samo Amerikanci godišnje na čips potroše oko sedam milijardi dolara.
Njegova priča počinje 1853. godine kada je kuhar George Crum u restoranu u Saratoga Springsu u New Yorku pokušavao udovoljiti izbirljivom gostu. Gost je stalno tražio tanje narezani krumpir pa je Crum na kraju ploške narezao toliko tanko da su se morale jesti rukama. Gost je bio oduševljen, a uskoro i svi ostali posjetitelji restorana.
No kada su se čipsevi počeli prodavati u trgovinama, pojavio se novi problem. Staklene posude nisu ih dovoljno dugo održavale svježima i hrskavima. Srećom, dvadesetih godina prošlog stoljeća medicinska sestra Laura Scudder pronašla je rješenje. Shvatila je da se spajanjem listova voštanog papira glačalom mogu izraditi zatvorene vrećice koje puno bolje čuvaju svježinu čipsa.
Njezino je rješenje omogućilo masovnu proizvodnju i distribuciju čipsa. Scudder je preminula 1959. godine, no njezin brend Laura Scudder's i danas prodaje čips.
Tarte Tatin
Tarte Tatin klasični je francuski desert od karameliziranih jabuka prekrivenih tijestom. Bio je omiljen i legendarnoj Juliji Child, pionirki francuske kuhinje u Americi, koja ga je pripremala s lisnatim tijestom i jabukama sorte Golden Delicious.
Prema najpoznatijoj priči, desert je nastao sasvim slučajno krajem 19. stoljeća u selu Lamotte-Beuvron u dolini Loire. Sestre Caroline i Stéphanie Tatin vodile su očev hotel L'Hôtel Tatin, a Stéphanie je bila zadužena za kuhinju.
Jednog dana, tijekom posebno užurbanog razdoblja, ostavila je jabuke da se predugo kuhaju na maslacu i šećeru. Kad je primijetila da su zagorjele, odlučila je spasiti situaciju tako što ih je prekrila tijestom. Gosti su bili oduševljeni rezultatom i tako je navodno nastao desert koji danas poznajemo kao tarte Tatin.
Postoji i druga teorija prema kojoj je Stéphanie inspiraciju pronašla u sličnom receptu gostujuće kuharice koja je radila za bogatu parišku obitelj.
Čokoladni brownieji
Krajem 19. stoljeća Bertha Palmer bila je jedna od najpoznatijih američkih društvenih osoba. Bavila se promicanjem ženskih prava, borbom protiv siromaštva i skupljanjem umjetnina. Unatoč brojnim obvezama pronašla je vrijeme i za stvaranje jednog od najomiljenijih deserata na svijetu, čokoladnog brownieja.
Godine 1893. u Chicagu je održana velika Svjetska izložba povodom 400. obljetnice dolaska Kristofora Kolumba u Ameriku. Organizatori su zamolili Palmer da osmisli posebnu slasticu za događaj.
Ona je kreirala desert vrlo sličan današnjem brownieju. Glavna razlika bila je u tome što je njezina verzija bila premazana glazurom od marelice. Ipak, bogata čokoladna unutrašnjost s orašastim plodovima bila je gotovo identična browniejima kakve danas poznajemo.
Princes torta
Na rođendanima i vjenčanjima u Švedskoj često se poslužuje princes torta ili prinsesstårta. Ova upečatljiva torta prepoznatljiva je po zelenom pokrovu od marcipana, slojevima biskvita i kreme te ružičastoj ruži kao dekoraciji.
Švedska slastičarka Jenny Åkerström osmislila ju je tijekom 1930-ih za tri švedske princeze: Margarethu, Märthu i Astrid. Elegantna torta osvojila je princeze, ali i ostatak zemlje te je s vremenom postala nacionalni favorit.
Danas postoje brojne verzije ovog deserta. Neki koriste čokoladu, drugi biraju ružičasti, žuti ili crveni marcipan umjesto zelenog, no osnovni koncept ostao je isti kao u Åkerströmino vrijeme.
Kolačići Madeleine
Francuska je svijetu podarila brojne slatke klasike, među kojima su macaronsi, millefeuille i kolačići madeleine. Kada je riječ o ovim poznatim kolačićima u obliku školjke, mnogi povjesničari vjeruju da njihovo podrijetlo vodi do Madeleine Paulmier.
U 18. stoljeću Paulmier je radila kao služavka poljskog kralja Stanisława Leszczyńskog, koji je ujedno bio i vojvoda od Lorene. Kako bi ugodila kralju, pripremila je male biskvitne kolačiće hrskavih rubova i prepoznatljivog oblika školjke.
Kolačići su brzo osvojili i dvor kralja Luja XV., no za njihovu svjetsku slavu zaslužan je književnik Marcel Proust. U svom romanu "U potrazi za izgubljenim vremenom" madeleines je pretvorio u jedan od najpoznatijih simbola nostalgije u književnosti.
Pita od limuna i meringe (Lemon meringue pie)
Amerikanci 15. kolovoza slave Nacionalni dan pite od limuna i meringe. Nije teško razumjeti zašto je ovaj desert toliko popularan. Kombinacija prhkog tijesta, osvježavajuće limunaste kreme i lagane meringe stvara neodoljiv spoj okusa i tekstura.
Iako podrijetlo recepta nije potpuno jasno, mnogi povjesničari hrane smatraju da je verziju kakvu danas poznajemo u 19. stoljeću razvila slastičarka Elizabeth Goodfellow iz Philadelphije.
Zanimljivo je da je Goodfellow osnovala i jednu od prvih kuharskih škola u SAD-u. Njezin originalni recept nije sačuvan, ali ga je opisala njezina učenica Eliza Leslie u svojim kuharicama.
Kruh koji ne treba mijesiti
Tehnika pripreme kruha bez miješenja zapravo je vrlo stara, no popularnost je ponovno stekla tek posljednjih desetljeća. Iako se često spominje pekar Jim Lahey, autor knjige "My Bread: The Revolutionary No-Work, No-Knead Method", žene su odigrale ključnu ulogu u popularizaciji ove metode mnogo prije njega.
Kalifornijska pekarica Suzanne Dunaway 1999. godine objavila je knjigu "No Need to Knead: Handmade Italian Breads in 90 Minutes". Još ranije, 1945. godine, Sharyon Duke podijelila je recept za ovaj kruh s čitateljima lista The Nevada Daily Mail.
Prije njih Doris Grant također je promovirala slične tehnike u publikaciji Sunday Graphic. Drugim riječima, žene su desetljećima razvijale i širile ovu metodu prije nego što je postala globalni trend.
Tortilla čips
Kada se spomene tortilla čips, mnogi prvo pomisle na Doritos. No taj brend nije izmislio ovaj popularni snack. Za njega je zaslužna meksičko-američka poduzetnica Rebecca Webb Carranza.
Krajem 1940-ih Carranza je vodila obiteljsku tvornicu El Zarape Tortilla Factory u Los Angelesu. Jednog je dana prikupila deformirane tortilje koje su trebale biti bačene, izrezala ih na trokute i ispržila.
Novi snack poslužila je na obiteljskom okupljanju i odmah je postao hit. Obiteljska tvrtka ubrzo ga je počela prodavati pod nazivom Tort Chips, a proizvod je postao jedan od najprodavanijih artikala tvornice.
Carranza je preminula 2006. godine u 98. godini života, a industrija tortilla čipsa danas vrijedi milijarde eura i nastavlja snažno rasti.
Dubai čokolada
Najnoviji izum na ovom popisu svakako je Dubai čokolada, koja je svjetsku slavu stekla tek 2024. godine. Naravno, kao mnogi moderni trendovi, i ovaj je eksplodirao zahvaljujući TikToku.
Britansko-egipatska poduzetnica Sarah Hamouda, koja živi u Dubaiju, 2021. godine pokrenula je vlastiti brend Fix Dessert Chocolatier. Inspirirana bliskoistočnim desertom knafeh i vlastitim trudničkim željama, kreirala je čokoladicu punjenu pistacijama pod nazivom "Can't Get Knafeh Of It".
Popularnost je eksplodirala nakon što je influencerica Maria Vehera 2023. godine objavila TikTok video u kojem kuša čokoladicu. Prodaja je naglo porasla, a danas se brojne verzije Dubai čokolade mogu pronaći posvuda.
Camembert
Francuska je poznata po brojnim sirevima, ali malo ih je kultnih poput camemberta. Ovaj kremasti sir bijele korice tradicionalno se proizvodi od sirovog mlijeka, a posebno je omiljen pečen, kada postaje iznimno mekan i idealan za umakanje kruha.
Prema legendi, camembert je prije više od dva stoljeća osmislila Marie Harel iz normandijskog sela Camembert. Tijekom Francuske revolucije upoznala je svećenika Charlesa-Jeana Bonvousta koji se skrivao od progona.
On ju je podučio proizvodnji sira Brie, no prilagodila je recept vrsti mlijeka koje je bilo dostupno u Normandiji. Tako je nastao camembert.
Legenda kaže da je sir dodatnu popularnost stekao zahvaljujući Napoleonu III., koji ga je kušao i odmah zavolio. Danas se u Francuskoj svake godine proizvede oko 360 milijuna kolutova camemberta.
Chimichanga
Prema istraživanju YouGova, chimichanga se nalazi među najomiljenijim meksičkim jelima. Ovo jelo, koje je zapravo prženi burrito, vrlo vjerojatno nije nastalo u Meksiku, nego u američkoj saveznoj državi Arizoni.
Postoji više teorija o njegovu nastanku, no sve vode u Tucson tijekom 1950-ih godina. Jedna od poznatijih priča govori o vlasniku restorana Macayo's Woodyju Johnsonu, koji je slučajno ispustio burrito u vruće ulje.
Ipak, najprihvaćenija verzija priče vezana je uz Monicu Flin, vlasnicu restorana El Charro Café. Prema obiteljskoj predaji, tijekom jednog kasnonoćnog čuvanja djece pripremila si je burrito s grahom. U trenutku kada ga je krenula jesti, jedno od djece slučajno ju je gurnulo pa je burrito završio u posudi s vrućim uljem.
Umjesto psovke, navodno je uzviknula: "Chimichanga!" Tako je, prema legendi, nastao jedan od najpoznatijih specijaliteta tex-mex kuhinje.
