Dragi Ivo, kako je došlo do objavljivanja knjige?
Kao svaki prosječni grandoman, oduvijek sam htio napisati roman. O nečemu. Nisam znao ni o čemu pa to nije išlo, ali o vinima su riječi nekako tekle same. I teku već desetljećima. Pa kad sam izbrojao koliko tu tekstova ima, pitao sam šefove u 24sata zanima li ih tako nešto. Rekli su da - i hvala im za to.
Otkud ljubav prema vinima, kako je sve krenulo?
Otkad znam za sebe, Stari je radio vino, a ja sam trčao dvorištem i podrumom i smetao. Potom sam počeo pomagati, nositi što mu je trebalo, prati posude, a s 12-13 godina sam ruljao i muljao grožđe. S 15 sam čuvao prešu, ubrzo i kušao ponešto. I desila se ljubav, desila velim, a nisam tad znao da li je želim, ili ne želim. I ljubav je rasla. Nakon što sam počeo obilaziti ozbiljne vinske podrume i upoznao ozbiljna vina, shvatio sam da kao hobist ne mogu napraviti vino kakvo želim piti. No, mogu lijepo pisati o njima.
Što sve možemo saznati u knjizi?
Prvenstveno kako uživati u vinima. Osim toga, tko je prvi radio drvene bačve, zašto se ljudi boje vina, jesu li skupa vina bolja od jeftinih, ili jesu li uvijek bolja, koja je vinarija prva prodavala vina u bocama, gdje su stvarno nastala pjenušava vina, zašto nije dobro vina dijeliti po boji, koliko smo privilegirani što živimo u vrijeme izvrsnih vina i još stotine sasvim sasvim nepotrebnih informacija.
Kome je namijenjena, laicima ili profesionalcima?
Namijenjena je svima koji se žele zaljubiti u vino, a ne samo ga piti.
Zašto bi naši čitatelji trebali imati vašu knjigu na polici?
Draga Ana Ugarković jednom mi je rekla da joj je krivo kad svoju knjigu vidi kod nekoga čistu - jer vlasnik ne kuha po njoj. Tako i ja ne bih volio vidjeti svoju knjigu na polici, nego negdje na stolu ili pokraj njega, punu vinskih fleka. To znači da je potakla nekoga na čašu vina.
Gdje je možemo nabaviti i po kojoj cijeni?
Za početak na kioscima Tiska i iNovina po 39,90 kuna.
Koje biste vino preporučili uz svoju knjigu?
Za prvo listanje, čašu extra brut pjenušca s Plešivice. Za početak čitanja, međimurski pušipel. Za kratki odmor između osmog razreda osnovne i prvog srednje, kraljicu Podunavlja i Slavonije - graševinu. Za nastavak "školovanja" u gimnaziji maceriranu istarsku malvaziju. Za prijamni na akademiju, babić. Primoštenski, naravno, Za studij, plavac mali crni. Za prvu godinu s Pelješca, drugu s Hvara, treću s Brača. Uz četvrtu, petu, šestu i sedmu godinu nek se pije plavčev otac Crljenak, prvo s Pelješca, potom s Hvara, pa s Brača i na kraju iz Kaštela, odakle i potječe. A nakon što se zaklopi posljednja stranica, traminac izborne berbe prosušenih bobica.
Sutradan, za drugo listanje, istarski pjenušac. Za ponovni početak čitanja škrlet iz Moslavine. Pa pošip s Korčule ili Komarne, sokol iz Zagorja, nešto iz zadarskog zaleđa, Konavala... Eh, sad sam puk'o. Ne mogu više. Idem po čašu!
Puno hvala, i mi ćemo, vinili!
