Neki se ljudi, kao i neka vina, dopadnu na prvi pogled. Među ljudima to su vicmaheri, uvijek nasmijani ljudi koji šire pozitivnu energiju i privlače društvo. S drugima treba provesti neko vrijeme da se "klikne". Tihi su, pa ih isprva ne zamjećujemo, ili drukčiji, pa sporije shvaćamo njihov smisao za humor. No kad ih bolje upoznamo, često otkrijemo da su nam baš oni najbolje društvo. Treći nam, pak, nikad ne "legnu". Ne mora to značiti da nisu dobri ljudi, nego smo jednostavno na različitoj valnoj dužini. Tako ima i vina koja očaravaju na prvi pogled, u stvari na prvi miris. Malo tko se neće zadovoljno nasmiješiti kad osjeti miris ruže u tramincu, grožđa u muškatima, cvijeća u sauvignonu, bijelog voća u chardonnayu, zelene jabuke u graševini, crvenog voća poput jagoda u dobrom crnom pinotu, crnog ribiza u syrahu ili papra i drugih začina u odležanom cabernet sauvignonu. Osim što svako vino miriše drukčije, arome su i različitih snaga. U aromatične sorte tako spadaju traminac i muškati čije su cvjetne arome poprilično agresivne i gotovo je nemoguće ne prepoznati ih. Lako prepoznatljiva, ali ipak diskretnijeg mirisa, su i vina od sauvignona bijelog, pinota sivog, rizvanca... Rizling rajnski, graševinu, kerner, pinot bijeli, silvanac zeleni, žilavku često nazivamo poluaromatičnima sortama jer daju vina koja imaju specifičan sortni miris, no više ih se cijeni zbog ugodnih voćnih aroma nastalih tijekom "stvaranja" vina spajanjem nekih vinskih sastojaka poput alkohola i kiselina.
Čak i kod vina s najmanje izraženim mirisima mogu se pronaći primarne i sekundarne arome, a kod onih odležanijih i tercijarne.
Primarne arome su baš od grožđa i uglavnom podsjećaju na voće i cvijeće. Zgodno je napomenuti da samo vina od muškatnih sorata mirišu po grožđu, a sva ostala po drugom voću. Sekundarne arome nastaju tijekom fermentacije. Najočitiji je miris kruha u vinima njegovanim na kvascima, što se na francuskom kaže "sur lie". Dugo ležanje na kvascima znači da vino i dugo "radi" pa će dugo i živjeti. Povremenim miješanjem vina, ili okretanjem drvenih bačvica, kvasci se podižu s dna i oživljavaju pa iznova "jedu" posljednje ostatke grožđanog šećera. Njega na kvascima tako stvara sasvim suha vina, što se posebno cijeni, a osigurava im i punoću. Vina koja fermentiraju u drvenoj bačvi mogu imati arome vanilije, svježe ispiljene hrastovine, dima...
Tercijarne arome nastaju zrenjem vina. Među njima ima svakakvih mirisa, a mnogima su najzanimljiviji onaj koji podsjeća na mačju mokraću u sauvignonima te petrolej ili benzin u rajnskim rizlinzima i, ponekad, u tramincima. O tom se mirisu u posljednje vrijeme dvoji je li poželjan ili je riječ o grešci. Neki vinari iz Alsacea, kraja koji je poznat baš po tim sortama, tvrde da petroleja ne smije biti, no valja znati kako to nije onaj odvratan miris koji tjera kušača da okrene glavu. Riječ je o svojevrsnoj aromatičnoj kralješnici, samozatajnoj ali čvrstoj aromi oko koje su isprepleteni nježni mirisi voća ili cvijeća.Tercijarne arome u bijelim vinima su i med te prepečenac.
U crvenim (crnim) vinima tercijarne arome je teško opisati. Općenito se može reći da imaju zreliji voćni karakter, da su bogatije i zaokruženije. Poželjne su, primjerice arome kože u odležanim crnjacima toplih podneblja ili mošusni miris, opisuju ga i kao miris divljači, u najboljim burgundijskim crnim pinotima i našim plavcima. I dok je taj ugodni miris divljači poželjan, crna vina ponekad imaju neugodan miris konjskog znoja ili štale. On je posljedica pojave gljivice brettanomyces. Neki su vinari uspjeli uvjeriti svoju publiku da je to stil, no mnogi vjeruju da je ipak posljedica slabe higijene u podrumu.
Otvaranje boce vina može iznenaditi i neugodnim mirisom po mokrom kartonu ili plijesni. On nastaje kad je pluteni čep zaražen spojem 2, 4, 6 trikloranisol ili, kraće, TCA. Taj se neugodan miris i naziva "po čepu". Javlja se u malom postotku plutenih čepova i ne utječe na zdravlje, ali vino smrdi i nije fino. Neugodan je i miris po trulim jajima nastao zbog pojave sumporovodika koji su često posljedica nepažljivog sumporenja bačava. Komad zapaljene sumporne trake padne na drvo koje upije smrad i teško ga je kasnije izbaciti. Miris kiselog kupusa također je neželjen u vinu, a obično nastaje kad podrumar prvi put pretoči vino prije nego što je provrio sav grožđani šećer. U pretočenom vinu ponovno krene fermentacija i šećer se, umjesto u etilni alkohol, pretvori u mliječno octenu kiselinu. Octena kiselina može u vinu izazvati i neželjeni miris laka za nokte.
Ako ponovno usporedimo vino s ljudima, valja reći da se čovjek, ma kako neugodan miris imao, može oprati, a vino, nažalost, dobiveni smrad teško gubi. S druge strane, i fini vinski mirisi su podjednako postojani, a u najboljim vinima, s godinama odležavanja, postaju sve ugodniji. Zato pažljivo onjušite svako vino koje kušate i uživajte u otkrivanju tog prekrasnog svijeta. A evo i mali savjet. Pomirišite čašu čim se potoči, potom je zavrtite da se vino malo otvori, pa pomirišite opet. Razlika u intenzitetu trebala bi ugodno iznenaditi. Tema trećeg razreda Male škole vina Bakhova sina, sljedeći petak, bit će okusi vina.
