Priča s Michelinovim zvjezdicama krenula je 1990. godine kada su braća Edouard i Andre Michelin, ista ona dvojica koja su pokrenula i posao s Michelin gumama, izdali prvi Michelinov vodič kako bi povećali promet na francuskim cestama.
S vremenom, ovi su vodiči dobili izrazito bitan status u svijetu gastronomije, a zatim su se pojavili i Michelinovi inspektori zaduženi za obilaske restorana. Zvjezdice su se počele dodjeljivati tek 1926. godine te su bile namijenjene samo najboljim fine dining restoranima.
Deset godina kasnije objavljeni su i kriteriji za dodjelu zvjezdica, pa tako jednu zvjezdicu dobivaju restorani koji su vrlo dobri u svojoj kategoriji, dvije zvjezdice zaslužuju restorani s odličnim kuhanjem i dobrim ambijentom, a tri zvjezdice pak se dodjeljuju restoranima s izvanrednom kuhinjom zbog kojih se isplati putovati na drugi kraj svijeta.
Zanimljivo je spomenuti i kako je prvi vodič za Italiju izdan tek 1956. godine, a u tom izdanju nije dodijeljena niti jedna zvjezdica. Britanci su prvi vodič dobili 1931. godine te im je u prvom izdanju dodijeljeno čak 25 zvjezdica.
Prvo izdanje Michelinovog vodiča u Ameriku je došlo tek 2005. godine, a pokrivalo je čak 500 restorana u New Yorku i Manhattanu. Tokyo je svoj vodič dobio 2006. godine te se danas ponosi s čak 17 restorana s tri, 57 restorana s dvije i 2019 restorana s jednom Michelinovom zvjezdicom. Čitava se stvar zatim proširila po cijelom svijetu, pa se tako od 2013. godine Michelinovi vodiči nalaze u čak 28 zemalja.
Tako Francuska trenutno ima čak 27 restorana s tri Michelinove zvjezdice te je to ujedno i najveći broj zvjezdica koje je neka zemlja dobila. Francuskih restorana s dvije zvjezdice ima 86, a onih s jednom čak 503. Osim Tokija, Francuskoj je po broju zvjezdica vrlo bliska i Italija sa sedam restorana s tri, 38 restorana s dvije i čak 250 restorana s jednom Michelinovom zvjezdicom. Visoko na listi nalaze se još i Velika Britanija, Njemačka, Belgija i Luksemburg, Španjolska i Portugal te Švicarska.
Čitava stvar sa zvjezdicama poprilično je tajanstvena s obzirom na to da imena Michelinovih inspektora nisu poznata, a u restorane dolaze nenajavljeni kako bi isprobali autentičnu hranu pojedinog mjesta, bez uljepšavanja.
Michelinove zvjezdice velika su stvar za restorane u slučaju dobivanja, ali i u slučaju gubitka. Naime, dobivanje Michelinove zvjezdice može značiti ogroman porast zanimanja za pojedini restoran dok gubitak tek jedne zvjezdice može značiti potpunu propast. U svijetu gastronomije, čini se, sve je dopušteno.
Odličan primjer su Hill Street Tai Hwa Pork Noodle i Hong Kong Soya Sauce Chicken Rice and Noodle street food štandovi za kojima se zainteresiranost naglo povećala, a vlasnici su u jednom trenutku požalili zbog prevelike slave i nedostatka vremena za pripremu tolikih količina hrane.
Neki od najpoznatijih svjetskih restorana s tri Michelinove zvjezdice svakako su francuski Arpège chefa Alaina Passarda, talijanska Osteria Francescana chefa Massima Botture, engleski The Fat Duck pod palicom chefa Jonnyja Lakea i Eleven Madison Park chefova Daniela Humma i Dmitrija Magija.
Chefovi s najviše zvjezdica u čitavoj karijeri pak su Joël Robuchon, poznatiji kao chef stoljeća, koji je u svojoj kulinarskoj karijeri skupio čak 31 zvjezdicu. Chef Alan Ducasse prati ga s 18 zvjezdica, dok Martin Berasategui, Thomas Keller i Yoshihiro Murata dijele uspjeh od po sedam zarađenih zvjezdica. Svjetski poznati televizijski chefovi Gordon Ramsay i Heston Blumenthal u svojoj karijeri zaradili su po šest zvjezdica.
Na kraju, valjalo bi spomenuti kako je nakon godina rada i truda ponajboljih hrvatskih restorana, isti konačno prepoznat pa se danas tako naši chefovi Rudolf Štefan iz Pelegrinija, Marijo Curić iz dubrovačkog restorana 360° i Danijel Đekić iz restorana Monte, koji već dvije godine uspješno održava svoju zvjezdicu, s ponosom mogu pohvaliti ovako velikim uspjesima. Čestitamo!
