Još od onoga davnoga dana 1900. godine kad je nakon crpki i hotela napravljen i vodič kroz dobre gostionice braće Michelin, pa sve do danas, većina svjetskih kuhara mašta da se nađe na tom slavnom popisu i gleda kako mu posjećenost automatski raste, a zavist kolega ih nagriza poput hrđe na starome Golfu. Iako se brojni kritičari danas kunu da Michelinovo ocjenjivanje više nije kao nekad, kako su kriteriji presnobovski ili nerealni, kako bi trebalo promijeniti kategorizaciju ili uvesti neke novine – i dalje se prestiž mjeri upravo zvjezdicama dobivenim na ovaj način.
Do njih nije nimalo lako doći, naime, traži se kvaliteta, svježina namirnica, priča, kontinuitet, usluga, a stvarno je rijetkost ispuniti baš sve kriterije – što jako dobro znaju oni koji bi željeli sjesti u taj vlak sa 2.717 mjesta. Toliko naime danas postoji vlasnika zvjezdica širom svijeta. Najviše ih je u Francuskoj, zatim Japanu i Italiji.
Restoran Monte u Rovinju u vlasništvu je nizozemsko-rovinjskog bračnog para Tjitske i Danijela Đekića, savršenog spoja somelijerke i kuhara. Priča o ovom modernom restoranu koji je u kontrastu sa starinama u koje se smjestio, zaintrigirala je Michelinove inspektore koji su samo sebi znanim putima, excel tablicama i kriterijima – ovom lokalu ukazali čast da bude proglašen najboljim u Hrvatskoj.
Je li Monte uistinu najbolji restoran u Hrvatskoj? Teško je ugoditi svima... Društvene su mreže odmah počele isticati nepravdu kako se uopće ne spominju legendarni šibenski Pelegrini, Bevanda u Opatiji ili Mala Hiža iz Mačkovca, ali ovo je tek prvi korak, i velika stvar što nam se takva čast ukazala prije Slovenije (samo im vraćamo za rukomet i Anu Roš - op. a.). Kuloari bruje o tome da su inspektori postali potkupljivi, da je klasični rok od dvije godine promatranja svakog lokala drastično smanjen, ili kako u katalogu jednostavno nema mjesta za tamo neke kućice na tržnicama po Singapuru.
Hrvatska je kao i uvijek, zemlja s četiri milijuna trenera i najpametnijih kritičara na svijetu koji najbolje znaju koji bi restoran trebao dobiti najbolju zvjezdicu i zbog čega. Isto kao i što se gnušaju tim snobovskim izmišljotinama gdje pojedeš i popiješ za 150-200 eura i onda moraš na burek jer si ostao gladan... Na ovu nagradu bismo kao prvo trebali biti jako ponosni i učiniti sve da gradimo karijeru turističke zemlje upravo u tom smjeru, a ne da se klasično nadurimo i dignemo ruke. Michelin ima svojih nedostataka, poput slike Dubrovnika prilikom objave o Rovinjskom restoranu, a neki su preporučeni restorani jednostavno - zatvoreni, ali teško je uvijek zadovoljiti svaku stranu, a pogotovo kad se zna koliko restorana svijeta pretendira na laskavu titulu.
Možda je Hrvatska zrela za nekakav Anti-Michelin vodič za savršeno krkanje, kvantitetu i maksimalno unošenje kolesterola, pa da preporučujemo najbolje pečenje, gulaš, pljeskavicu? Zašto ne, dapače, ali to ne treba miješati. Treba jednostavno odijeliti neke stvari, ali hejterski nastrojena internet generacija smatra da je lakše nešto izvrijeđati, nego pokušati svojim rukama napraviti kvalitetan proizvod ili priču. Uglavnom, dokle god Michelin stoji iza svojih kriterija (a jedan od njih je i da se strogo drži označenih regija, pa tako otpadaju i Mala Hiža i Pelegrini), možemo samo skinuti kapu i cijeniti što preporučuju ljudi iz gastronomske velesile.
Volite li svoju zemlju i cijenite naše ljude koji su svojom upornošću, trudom, kvalitetom i radom podigli ime naše zemlje na višu stepenicu – rezervirajte svoje mjesto u Monteu iza sredine travnja, kad se restoran otvara nakon renoviranja ili pak u neki naš restoran s Michelinovom preporukom. Ili napravite svoju priču. Za to imamo najljepšu zemlju na planetu, pa napravimo sve što je u našoj moći da je učinimo još poznatijom. Hvala na zvjezdici, zaslužili su je naši ljudi, i idemo po još!
Zamolili smo za izjavu i jednog od najboljih regionalnih gastro novinara, gospodina Velimira Cindrića da nam da svoj osvrt.
"Čestitke Monteu! Tjitske i Danijel Đekić zaslužili su priznanje dugogodišnjim vrhunskim radom i suvremenim pristupom kakav je iznimno rijedak u hrvatskoj gastronomiji. Radi se o vrlo promišljenoj i preciznoj autorskoj kuhinji koja može funkcionirati bilo gdje na svijetu. Jelovnik je sjajno osmišljen, a originalna jela pokazuju finu ravnotežu između vrhunskih lokalnih, sezonskih namirnica izraženih okusa i vrlo odmjerene primjene naprednih tehnika. Sve prate vješto probrana vina i posluga s pravom mjerom decentnosti i osobnog pristupa. Odličan primjer za hrvatske ugostitelje. Nadam se da će zvjezdica produžiti sezonu restorana."
Popis hrvatskih restorana s Michelinovom preporukom:
Dubrovnik: 360, Azur, Bistro Tavulin, Dubrovnik, Kopun, Nautika, Pantarul, Proto, Stara Loza, Vapor
Istra: Alla Beccaccia, Batelina, Damir & Ornella, Konoba Čok, Konoba Morgan, Marina, Meneghetti, Pergola, San Rocco, Sv. Nikola, Wine Vault – Monte Mulini, Zigante
Zagreb: Agava, Apetit City, Bistro Apetit, Boban, Dubravkin put, Fajn, Gallo, Le Bistro Esplanade, Mano, Mundoaka, Takenoko, Zinfandel’s,
