Marko, što si zadnje sjajnoga pio?
Uff... srećom puno toga dobrog i novog - iz Hrvatske npr. rođendanski stout od Varionice i Aljaški Mrgud od Vunetova - dva nova piva koja su se praktički odmah popela u top 5 hrvatskih piva ikada... Mikkellerovi Milk Stout i Mexas Ranger su također fenomenalni kao i Brewdogov Black Eyed King Imp (a uzevši u obzir koliko taj košta - i bolje mu je bilo).
Kako si se počeo baviti pivom?
Pa, recimo sa kojih 16-17 godina (ups?), tamo 2003/2004. "Svi" su oko mene pili pivo a meni je svako koje probah bilo bezveze. I gledam sve, jesam li ja lud tu - pa svi su uživljeni u to, a ja "jedini" ne - ili šta? Pa odlučih probat manje više sva različita koja se dalo nabaviti, jer, možda da nađem neko koje mi se sviđa. I tako je to krenulo... u određenom trenu tako naletih na jedno njemačko pšenično pivo, skuplje, al' računam - "e, ako mi se ovo neće svidit, neće nijedno" - ali caka je bila da je bilo toplo. I ništa, otvorimo mi to, a ono pjeni, odvratno, čudno, bljutavo, nismo dovršiti mogli. I ništa, ja kasnije idem pogledati na netu što pišu o njemu, spreman ispoljavati pravednički bijes - kad ono, skroz neka pozitiva o tom pivu, spominju se okusi koji bi se i meni svidili. I ništa, nabavim još jednu bocu i probam je "kako spada"... i eureka! Nešto najbolje što sam probao u životu.
Ta pretraga već mi je prije otvorila svijet u nešto što kao običan hrvatski konzument nisam mogao ni slutiti da postoji. Pogled na svijet piva je tamo bio svima, ali baš svima, pa i onima koji su se predstavljali kao da nešto "znaju", čisto manihejski - svijetlo i tamno, uz sve predrasude koje idu uz njih. U najboljem slučaju uz mutan koncept "pšeničnog" i "stouta" kao posebne vrste tamnog. Tu je ključnu ulogu u mom "razvoju" imao pokojni Opskrbni centar - običan dućan, kod splitskog HNK, danas tek jedan obični Konzum - koji je nabavljao svakakva strana piva preko Beershopa - tada jedinog ozbiljnog uvoznika ičega što je sličilo na craft - i tako sam imao prilike kao balavac iskusiti Orval, Rochefortove, Traquair Jacobite i još odličnih piva. A preko Ratebeera - koji mi se najviše svidio, možda i jer je radi aktivnosti tada "usamljenog" Ognjana Šolaje imao ne samo najbolju nego i jedinu suvislu bazu podataka hrvatskih piva na internetu - sam ih mogao staviti u širi kontekst. I, malo pomalo, s još mutnim konceptima koji okusi dolazi od čega (ali i s popriličnom željom naučiti), odvažio sam se i početi ocjenjivati ono što sam popio. I tako je šit postao seriozan, naročito kad sam otišao studirati u Zagreb i počeo raditi degustacije skupa s Ogijem, pa koju godinu kasnije i Natkom Bajićem iz Splita - dijelili bi sve novo što bi nabavili, skupa nabavljali, tko bi putovao donio bi svoje, itd.
Kako si postao admin, i što je uopće ratebeer?
Ratebeer je, pa, u duši jednostavno sajt za ocjenjivanje piva. I cidera/jabučnog vina, medovine i sakea. I mjesta vezanih za pivo i ostalo. Preko tog koncepta, trudom nas hrpice admina koji održavamo to i kroz upornost/opsjednutost korisnika, napravili smo i radimo bazu podataka koja je, mada daleko od savršene, čisto zbog promjenjivosti i nevjerojatne ogromnosti svijeta piva, po meni jednostavno najbolja na svijetu. Barem u većini područja. Naravno, uz živahnu zajednicu (forum i sl.). RB je jednostavno na svjetskoj razini postao i ostao ime koje je namjerno ili ne imalo vidljvog utjecaja na pivsku kulturu u puno zemalja, u puno zajednica. Koliko, dovoljno je vidjeti koja su se sve imena odazvala na Ratebeer Best dodjelu nagrada/festival sada u siječnju. Među ostalim.
To je sajt koji možete koristiti i samo kao nekakvu referencu, za unos ocjena također - naročito ako želite i da vam se imati bilješke opširnije od par zvjezdica, da "pamtite" što ste sve popili. Svatko se može pridružiti, svatko može dati svoje mišljenje o nekom pivu. Ukupne ocjene piva se mogu, ali i ne moraju uzeti kao relevantne - iako u principu na kraju ispadnu manje više validne, u većini slučajeva podložne su naravno nekad grupnoj gluposti - ili više ljudi proba batch koji je otišao kvragu, a ne udostoji se nabaviti opet i ponovno ocijeniti, i tako. Nesavršeno i ne tvrdi da je savršeno, ali u usporedbi s ostalima, po meni najbolje.
A sad... kako sam postao admin... Tko ocjenjuje taj i griješi - naročito ako si, recimo, Amerikanac koji naleti u čudne zemlje čudnih jezika pa dodaje "otprilike" - pa je i RB imao dosta takvih grešaka. Ja sam fino počeo zato slati ispravke ljudima. Točne. I ljudi su skužili da sam, em vjerodostojan, em mi idu jezici, em sam strateški smješten tamo gdje nemaju baš ljudi. Pa sam još kao tinejdžer postao uvaljen u to. Gledajući u retrospektivi, totalno skromno mislim da im se isplatio rizik. (smijeh)
Koliko si piva kušao?
Znači, na Ratebeeru imam 4540 ocjena piva, cidera, medovine i sakea - primarno piva, naravno. Gledajući i neka koja nisam ocjenio, ili su se bilješke izgubile, ili štoveć, da, zaokružimo to na 4500. Zvuči puno? Brinete se za moje zdravlje (jetra je dobro, hvala (smijeh)? Računajte da je to podijeljeno na 12 godina. I dalje "previše"? Računajte da je u većini slučajeva to bilo manje i od 0.33l po pivu. I u prosjeku - možda dec-dva po njemu. Manje nego što prosječan Hrvat možda popije na godišnjoj bazi. Dok se pije pametno - dobro je.
Koji ti je omiljeni stil?
Na RB mi stoji German Hefeweizen - što nije daleko od istine. Volim ta njemačka pšenična, još od prapočetaka. S tim da bi prije trebalo stajati Weizenbock. Ali stvarno volim popiti i IPA, Imperial Stout, Trippel, divlja i kisela piva itd. Ne diskriminiram nimalo - pio sam fantastičnih piva u plejadi stilova. Ovisi o trenutku zapravo, o vremenu, o situaciji. Pivski svijet daje mogućnosti za apsolutno sve prigode i to ga čini posebnim. I čini još većom sramotu da smo godinama mogli birati manje više samo između nekoliko varijacija na jednu, bezveznu temu od njih stotinjak, da se tržište toliko zaglupljivalo.
Kako gledaš na pivsko stanje u Hrvatskoj i svijetu?
Ono što se u Hrvatskoj uporno zove "craft", iako "craft" nužno i nije, je u zapadnom svijetu, da se tako izrazim, odavno već udomaćeno i nikad snažnije. Dovoljno je vidjeti da su se svjetske pivske megakorporacije, koje su se donedavno sprdale s tim, počele otimati oko njih, kupovati strateški sve što se kupiti da. Male pivovare su ušle u mainstream, pokazale se nečim većim od običnog "fada". Imao sam kroz zadnje desetljeće gledati kako se ta scena širi po svijetu, po Europi, u Skandinaviju, koja pršti od fantastičnih pivovara, gdje je danas dostupno "sve", pa po tradicionalno "vinskim" zemljama poput Francuske, Italije i Španjolske - od kojih sve imaju jako živahnu, dosta eksperimentalnu scenu, pa po zemljama koje nas okružuju... Mađarska, Slovenija, pa Srbija, pa su i Kosovo i BiH dobili bar jednu takvu pivovaru... da bi u 2013 napokon krenulo kako spada - i krenulo kvalitetno!
Kako će izgledati tržište za pet godina, da ulažemo u pivo?
Hrvatska je zahvaljujući radu svojih kućnih pivara, pojedincima poput Andreja Čapke iz Zmajske koji je tu zajednicu okupio i stvorio, pa npr. i Matta Holligswortha koji je došao s već velikim iskustvom i pomogao da se digne na razinu-tri više i donio znanje, dočekala taj trenutak spremna. Taj hrvatski novi val malih pivovara je izrazito kvalitetan - ljudi su krenuli već s itekakvim znanjem i to se vidi po samim proizvodima koji se mogu nositi s praktički bilo čim od bilo gdje, a tako oko nas i nije nužno bilo. Hrvatska je tako "craft" scena građena mahom na čvrstim temeljima, zdravoj, fantastičnoj, znalačkoj zajednici, koja će još dugo pomagati da ovo raste i održi se, tako da vjerujem da će se održati i razvijati nadalje, ako neki novi birokratski užasi ne budu bačeni na njih. Oni su se usudili napraviti nešto dotad neviđeno, boriti se s komplikacijama i nenamjernom neobrazovanosti tržišta, i to im se treba vratiti i vjerujem da hoće. Koliko god se trudili neki tako prikazati, ovo "fad" nije i nema što biti. Ovo je ispunjavanje čvrste niše, logičnog dijela tržišta, koji je na silu zjapio prazan. I vjerujem da će se kvaliteta održati i razvijati. A to je najbolje podržati ulažući tih kunu-pet više u njihova piva. Koje god vam je najbolje. Oni to zaslužuju.
Što si završio, od čega živiš, nije li ovo skup hobi?
Ja sam prevoditelj, silom prilika još apsolvent švedskog i francuskog na FF. Životarim, ajmo reći i od toga, što god mi dođe. Užasno podcijenjena, gažena struka, na sve načine. Ali ovo nije baš ni mjesto ni vrijeme za lamentacije o društvu. Hobi je skup, svakako, i radi financijske situacije sam prisiljen usporiti podosta, dok se scena oko mene dosta ubrzala. Ali, kako sam već rekao, mi dijelimo ono što nabavimo međusobno. Nekad će jedan imati, nekad drugi, nekad treći. Netko puno, netko malo. I tako "ostajem u igri". To što svake srijede predstavljam nova specijalna piva u Craft Roomu - također pomogne da se "apdejtam".
Gdje piješ, koja bi nam mjesta preporučio?
Pa, kad pijem, ako pijem, svakako mogu preporučiti Opatovinu u kompletu - legendarni Tolkien's i Ro&Do, a bome i Craft Room sa svojih 13 točionika i fantastičnim izborom. Tri genijalna puba, svaki na svoj način. Tu je i nezaobilazna pizzerija O'Hara u Malešnici, koja uz vrhunske pizze ima i odličan izbor piva.
Naravno, ode se i u neki od Medvedgrada ili u Medu nekad s prijateljima, a još se otvorilo ili isprofiliralo u Zagrebu nekoliko više "kvartovskih", ali opet zanimljivih mjesta za podsjetiti (Cajt npr.). Naravno, valja spomenuti i dućane - kultni Magic Beer Room u Remetincu, pa Svijet Piva na Maksimirskoj i Pivoteku u Cvjetnom naselju. U Splitu, naravno, Leopold's, To Je To i Kobaje, a bome i Mali Dućan na Matejuški. Opet, podržite svoje male lokalne pivare, oni stvarno zaslužuju to, a vi zaslužujete njihovo pivo. Dajte im priliku i uživajte!
