Najbolja i najzdravija za jelo je svježa, toplinski neobrađena paprika, a ljekovitim se smatra njen mesnati, plodni dio. Ljekovitost paprike u pučkoj medicini, iako je novijeg datuma - nikad nije bila upitna. Koristila se kao: antidepresiv, antireumatik, afrodizijak, antiseptik, aromatik, diuretik. Zbog velikih količina vitamina C preporučuje se kao dodatak prehrani za jačanje imunološkog sustava.
Paprika potječe iz Južne Amerike. Španjolci su je donijeli u Europu u 15. stoljeću, odakle se proširila sve do Turske, a danas se najviše uzgaja u Mađarskoj. Prvi zapisi o paprici datiraju iz 1593. godine, a govore o začinu siromašnih ljudi. Današnji naziv paprika potječe od naziva "paparka" kojim su se služili Turci i Bugari. Mađari su kao najveći proizvođači paprike dali pečat toj biljci i njenom imenu.
Paprika je jednogodišnja biljka, a u tropskim krajevima višegodišnja. Botanički pripada porodici Solonaceae, polikarpnim biljkama koje u tijeku ciklusa cvatu više puta. Plodove paprike razlikujemo prema obliku (stožasti, prizmatični, okrugli te okruglošpljosteni) i prema boji (tamnozeleni, žutozeleni, blijedožuti, gotovo bijeli, žuti, narančasti, svjetlocrveni i tamnocrveni).
Kemijski sastav paprike obuhvaća sadržaj svih sastojaka ovog povrća, kao i njihovih proizvoda, ukjučujući i vodu. Prosječni sastav vode u paprici je dosta visok, približno 89%. Od ugljikohidrata najviše sadrži šećera iz skupine monosaharida i disaharida. Od monosaharida 90-98 % otpada na glukozu, a ostatak na fruktozu i saharozu. Količina eteričnih ulja u sjemenu paprike ovisi o količini prisutnog alkaloida kapsaicina. Kapsaicin je specifična tvar i sastavni dio eteričnih ulja roda Capsicum, a daje ljutinu plodovima paprike. Prema količini kapsaicina, koja je obrnuto proporcionalna veličini ploda, provedena je klasifikacija na slatke i ljute sorte paprike.
Kapsaicin ima ljekovito djelovanje jer djeluje antiseptički, a u probavnom sustavu spriječava razvoj bakterija truljenja i poboljšava probavu hrane draženjem sluzokože crijeva. Povećava i nivo histamina u krvi, koji čini glavni obrambeni sustav ljudskog organizma na reumatska oboljenja.
Poznato je da habanera, papričica visokog sadržaja kapsaicina, izaziva opekotine kod osjetljivih ljudi, iritaciju kože i sluznice, a kuhari koji je koriste u pripremanju hrane pažljivo je drže među prstima jer ako dođe do očiju može izazvati privremeno slijepilo.
U medicini se koristi kao prirodno stimulativno sredstvo, ali kod ljudi potpuno zdravog probavnog sustava.
Od vitamina paprika sadrži najviše vitamina C. Dokazano je da u paprici ima čak 4 - 5 puta više vitamina C nego u limunu i naranči. Količina vitamina C iznosi oko 100 - 250 mg / 100 g svježe tvari ploda, a ovisi o starosti paprike. Za papriku su značajne i količine vitamina B skupine. Posebno se ističu B1 (60 mg / 100 g) i B2 (30 mg / 100 g svježe paprike). Paprika sadrži još i vitamin E, kojem se pripisuju antikarcenogena svojstva, zatim pantotensku kiselinu, a u formi provitamina sadrži i vitamin A koji je prisutan kao b-karoten i kriptoksantin. Od minerala paprika je najbogatija kalijem, fosforom i željezom.
Paprika je visoko cijenjeno povrće, bogato ljekovitim sastojcima i zbog toga preporučljiva u prehrani. Najbolja i najzdravija za jelo je svježa, toplinski neobrađena paprika, a ljekovitim se smatra njen mesnati, plodni dio. Njezin utjecaj na površinsku kapilarnu cirkulaciju možemo pripisati sastojku citrinu, koji utječe na elastičnost i propustljivost kapilara što se koristi za liječenje arterioskleroze. Kao aromatik koristi se za pripravljanje jela u našoj kuhinji, a također i za razna pića.
Paprika je sredstvo koje pospješuje apetit, a pri tome potiče rad želuca jer pojačava lučenje želučanog soka i potiče peristaltiku. Sadrži dosta kalija kojem se pripisuje diuretsko i antikarcinogeno djelovanje. Vjerovanje u afrodizijačko svojstvo temelji se na utjecaju paprike na pojačanu cirkulaciju. Od ljute paprike u pučkoj medicini postoji niz pripravaka za liječenje reumatskih bolova. Sokom od paprike liječe se razni upalni procesi kao što su upala grla ili počeci infektivnih bolesti.
