Povijest kuglofa
Sam početak kolača karakterističnog oblika seže daleko u prošlost, prije više od dvije tisuće godina. Na arheološkom nalazištu rimskog vojnog logora u okolici Beča pronađen je kalup koji se smatra ranim prototipom današnjeg kalupa kakvog poznajemo. Vjeruje se kako su ga Rimljani rado pripremali jer im je ovaj okrugli kolač zlatno žute boje simbolično predstavljao rotirajuće sunce.
No, kalupu i kolaču se s padom Rimskog Carstva gubi svaki trag sve do 15. stoljeća kada kuglof postaje popularan u zemljama poput Francuske, Švicarske, Njemačke i Austrije. Originalno, kuglof je bio kolač siromaha, no u 19. stoljeću doživljava svoju renesansu zahvaljujući Habsburškom caru Franji Josipu koji ga je obožavao i tražio da mu se priprema za doručak i tako ga učinio društveno prihvatljivim za sve slojeve društva.
Kuglof je postao tipični austrijski kolač koji se jeo u dobrostojećim obiteljima za doručak i posluživao uz popodnevni čaj. U njemačkom jeziku kuglof nalazimo pod imenima gugelhupf, kugelhupf i kugluhupf.
Zavirimo li u etimologiju riječi dobivamo gugel što bi u prijevodu bila kapuljača te hupf koji se može smatrati varijacijom riječi kvasac ili pak dolazi od glagola skočiti – jer ako smo ikada promatrali pečenje kuglofa znamo da tijesto doslovno zna iskočiti iz kalupa. A ako se pitate od kuda potječe naziv kapuljača, odgovor možemo potražiti u jednoj od brojnih predaja ispričanih o ovom kolaču.
Pa tako postoji vjerovanje da su tri kralja pri povratku iz Betlehema prolazili pokrajinom Elzas u Francuskoj te da je lokalno stanovništvo u njihovu čast napravilo kolač koji izgledom podsjeća na turbane koje su nosili na glavi.
Slatki kruh
U Hrvatskoj - kuglof predstavlja svečani kolač koji se tradicijski blaguje u vrijeme Uskrsa. U osnovi se radi o slatkom kruhu prozračnog tijesta napravljenog s kvascem, mlijekom, maslacem i jajima. Tijesto je slično talijanskom panettoneu, briošu ili domaćoj uskršnjoj pinci. No varijacija na temu je zaista mnogo – uz uobičajene sastojke kuglof može sadržavati i grožđice, bademe, sušenu koricu citrusa ili pak njegovo žuto tijesto može biti mramorirano tamno obojanim tijestom od čokolade.
Danas kuglofom nazivamo sve kolače napravljene u izbrazdanom kalupu čak i one koji ne sadrže kvasac nego samo prašak za pecivo, sodu bikarbonu i snijeg od bjelanjaka.
Prvi su kalupi za kuglof bili napravljeni od pečene gline, a kasnije su se pojavili emajlirani i bakreni kalupi, dok danas imamo i aluminijske te silikonske kalupe. Brazde u kalupu osim dekorativne imaju i funkcionalnu ulogu – povećavaju površinu kolača što omogućuje tijestu da se ravnomjerno ispeče.
Kada pečemo kuglof svakako moramo voditi računa da dobro premažemo stijenke maslacem, a nakon toga stijenke obložimo brašnom, krušnim mrvicama ili sitno mljevenim bademima kako se kolač ne bi zalijepio. Kada je pečen možemo ga i dekorirati. Najčešće se posipa šećerom u prahu, no mogu se napraviti i lijepe dekorativne glazure primjerice od čokolade.
Kuglofu se često spočitava da je suh, no kvalitetne i provjerene recepture doskaču tom problemu korištenjem sastojaka odgovornih za sočnost u odgovarajućoj količini poput maslaca ili ulja te voćnih pirea. Neka ove godine vaš uskršnji stol krasi ovaj kolač jedinstvenog izgleda i bogate povijesti!
Dobar tek
