Rijetko tko danas u Hrvatskoj radi posao za koji je dobio diplomu, pa je tako autor ovih redaka profesor geografije, a čovjek koji trenutno radi vjerojatno najbolje kulene u zemlji – inženjer aeronautike. Kulena ima svakojakih, masnih, suhih, tvrdih, kamenih, smeta nas kad se mrve, maste, režu pretanko ili predebelo. No, jednom kad probate vrhunski kulen - znat ćete ga prepoznati i zavezanih očiju...
Nakon diplome u SAD-u i posla u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, Hrvoje Matijević se vratio kući u Baranju i bacio na izradu plodova tora. Na OPG-u Matijević iz Suze u Baranji nekad su proizvodili dva kulena godišnje, a danas i preko 2000 komada, s tendencijom dizanja na 4000 godišnje.
Bakino, djedovo i očevo iskustvo u proizvodnji naslijedio je već spomenuti unuk, i na obiteljskom imanju krenuo s uzgojem svinja i proizvodnjom kulena. Ovaj rođeni Osječanin, a školovani Zagrepčan na djedovinu u baranjskoj Suzi danas dolazi sa suprugom kad stigne od putovanja i papirologije, dok je pogon u rukama njegovih roditelja.
Sve je krenulo 2008. godine kad je Hrvoje shvatio kako dobar proizvod ima, pa su krenuli u veću proizvodnju. Recept ide s koljena na koljeno, a svaka generacija ubaci nešto svoje i tako usavršava kulene.
Uz obitelj, imaju i jednog stalno zaposlenog čovjeka, dok je u doba svinjokolje zaposleno i do osam sezonaca.
Svake godine uzgoje do 150 komada svinja od čega rade samo kulen, kulenove seke i slaninu, trajne proizvode koji mogu opstati i do dvije godine iako nema nikakvih aditiva. U kulen idu samo but, file i leđni mišić, zbog čega je i cijena viša od kulena koji se uglavnom proizvode na veliko ili kupuju na crno – 20 posto mesa se baca.
U seke stavljaju lopaticu i vrat - bitno je da je meso dobro promašteno, jer od suhog i krtog mladog mesa nema dobrog kulena. Od začina koriste crvenu papriku, ljutu i slatku, isključivo kuhinjsku sol, češnjak i papar. Upravo ga to i razlikuje od slavonskog kulena, jer u njemu - nema papra. Smjesa se stavlja u slijepo crijevo i onda na dimljenje, dok kulen u sušari sazrijeva šest mjeseci. Slanina od zrelijih svinja suši se 4-5 mjeseci i onda vakuumira, a zbog dugotrajnosti zrenja ima divan okus. Probali smo komad koji je odstajao 15 mjeseci, i nakon toga stvarno više ništa nije sveto. Meko, mirisno, podatno – carstvo špeka!
„Postupak dobivanja EU markice trajao je jako dugo, ali ona je otvarila sva vrata na europskom tržištu.“, kaže Hrvoje.
Proizvodi OPG Matijević nisu za široku masu, već za 2% onih ljudi koji će znati cijeniti ono što će dobiti, i oni žele ostati mali, kvalitetni i tradicionalni, što im za sada i uspijeva. Njihove proizvode možete kupiti na kućnim vratima u Suzi, te delikatesnim dućanima u Zagrebu – Mrkvici, Bonkuloviću, Grgi Čvarku...
Pa ako vas ne zanima kvantiteta već kvaliteta, znate što vam je činiti - uživati punim nepcima. U svakom slučaju, ovo morate probati...
