Bila je to divna večer nakon naporna dana, kao u slavnoj pjesmi A Hard Day's Night grupe The Beatles. I sad kao da slušam stih It's been a hard day's night, and I been working like a dog.
Tog dana naradio sam se kao pas. Od ranog jutra sam se pripremao za Festival, posebno za dodjelu priznanja treće sezone Vinskih zvijezda i strahovao hoće li sve proći u redu. Oko podneva sam došao u Esplanadu. Morao sam obići štandove, pozdraviti prijatelje, a i kušati ponešto. Potom su došle pa i dobro prošle Zvjezdice, čije rezultate možete pronaći na http://blog.vino.hr/archives/category/vinske-zvijezde i trebalo je za Venje napraviti puno toga u dvorani u koju obično sjedne tridesetak ljudi. A došlo ih je 45. Znalci, vinski profesionalci i zaljubljenici u vina.
I should be sleeping like a log, pjevaju Beatlesi u drugom stihu, no spavanje nikome u dvorani nije padalo napamet. Štoviše kad je potočeno prvo vino, jasan je bio i treći stih:
When I get home to you I find the things that you do will make me feel alright.
Nismo mi došli doma, nego je nama došla Graševina kasna berba 2002., Enjingijevo vino koje je na prvom ocjenjivanju briotanskog časopisa Decanter osvojilo 94 boda i titulu regionalnog šampiona. To je bilo piće dobrodošlice. Svima nam je pomoglo da se odmah počnemo osjećati dovoljno dobro za Venje 1998. koje je na istom natjecanju postalo svjetski prvak među bijelim vinima koja koštaju do 10 funta.
Venje je ime položaja na kojem je Enjingi posadio rizling, sivi pinot, sauvignon, traminac i graševinu i od mješavine tih sorata 1998. prvi put napravio veliko hrvatsko vino.
Jebeno dobro, izletjelo mi je nakon prvog gutljaja vina koje je punoljetno, ali razigrano poput djeteta. Baš me zanima kako bi danas prošlo na Decanteru. Vino nikad nije bilo u prodaji. Probali su ga gosti Enjigijeva podruma, ali ne svi. Samo oni za koje je Enjingi procijenio da mogu razumjeti što će piti.
Potom smo, po samo naizgled naopakom redoslijedu, kušali berbe 2002., 2003., 2004., 2007., 2008. pa 2010. koja još zrije u podrumu, a Enjingija najviše podsjeća na šampionsku 1998. Ponovili smo i malo 1998., da pokušamo predvidjeti kako će 2010. izgledati 2028., a tad je došlo vrijeme za 2006.
- To je najbolje vino koje sam ikad napravio – više je puta rekao Enjingi. Ni ta berba nije u prodaji. Štoviše još je u tanku to senzacionalno vino kojeg ima oko 25.000 litara, a samo se povremeno probno napune male serije butelja.
It's worth it just to hear you say you're going to give me everything, sljedeći je stih iz pjesme A Hard Day's Night koji je tad padao napamet. Nije, naravno, Venje pričalo, ali dalo je sve od sebe da nas okrijepi i razbistri nam um, što je prava uloga velikih vina. Kušao se još i vjerojatno najjači traminac na svijetu, Izborna berba 2004., koji ima više od 20 posto ukupnih alkohola, a potom i briljantan Enjingijev vinjak iz 1984. Napravljen je od zweigelta, odležao 22 godine u bačvi pa 10 godina u boci.
So why on earth should I moan, 'cause when I get you alone, you know I feel OK. Ma da. Nitko u Casino Klubu Esplanade nije imao razloga za jadikovke. Štoviše, svi smo se osjećali OK i nikome se nije odlazilo s mjesta na kojem su prvi put u javnosti poslužene sve berbe Venja. I one koje su gotovo rasprodane, ali i one koje se još ne prodaju, a možda ni neće.
Venje je bilo jedan od tri vrhunca ovogodišnjeg Festivala Vino.com. Vjerujem da je senzacionalno bilo tog dana ranije na kušanju berbi 2000. i 2001. vina najslavnije svjetske vinarije, burgundske Domaine de la Romanée Conti iz tri od njihova osam vinograda La Tâche, Richebourg i Grands Echézeaux, ali i sljedećeg, novog napornog dana nakon divne noći, kad su se uspoređivale berbe glasovitog bordoškog Château Margaux od 2008. do 2012.
Posebne su bile još dvije radionice. Vina čuvana 240 dana u moru predstavili su Marko Dušević i Mario Meštrović. Ponudili su i usporedbu s istim vinima čuvanima u podrumu i pokazalo se da su vina odležana u moru zrelija. A zrelosti je bilo i na radionici Evolucija škrleta. Saša Špiranec ponudio je čak 20 godina stari škrlet. Bilo je, naravno, puno više mlađih, različito vinificiranih škrleta iz 2016. i 2015. Zaključak je da toj izvornoj sorti Moslavine treba posvetiti puno više pozornosti nego što se to dosad radilo.
Još je na jednoj bilo poprilično veselo. U dobroj atmosferi su se zatamnili zubi svim sudionicima radionice Crna blaga Slavonije koje je Feravino dočekalo Mladom, vinom od frankovke iz berbe 2016. pa ponudilo pet zrelih i gustih crnjaka koje je ta Mlada donijela u Miraz. Bila su to vina Merlot Miraz 2012., Frankovka Miraz 2012., Syrah Miraz 2012., Crni pinot Miraz 2012. i Cabernet sauvignon Miraz 2012. Moćna vina gotovo da se mogu gristi ili mazati na kruh. Odradila ih je stara enološka ekipa podruma iz Feričanaca, a ovo je kušanje pokazalo u kojem smjeru treba ići nova. Vodi je Marijan Knežević, koji potpisuje neke od ponajboljih hrvatskih crnjaka poput Merlota 2008. ili Cabernet sauvignona 2009. iz Belja po kojima se da naslutiti i što se u budućnosti može očekivati iz Feravina.
O vinima koja su se mogla kušati na štandovima može se reći samo to da malo onoga što vrijedi nije bilo u Esplanadi. Pa da se još jednom vratimo Beatlesima:
When I'm home everything seems to be right
When I'm home feeling you holding me tight, tight.
Svi mi koji smo na Festivalu bili "doma", osjetili smo kako nas dobra vina mogu čvrsto prigrliti i zagrliti pa čekamo novi zagrljaj, sljedeće godine, posljednjeg petka i subote u studenome. Neće biti lako nadmašiti ovogodišnji.
