Kolumne Ante Carić: Najljepše priče o hrani i piću 12. studenoga 2021.

Predstavljamo ti (slatku) povijest lizalica!

Lizalica, tvrdi slatkiš načinjen od aromatizirane saharoze i kukuruznog sirupa postavljen na štapić, danas dolazi u bezbroj oblika, boja i okusa. Mjesto je našao u književnosti te filmskoj, ali i glazbenoj umjetnosti foto: SHUTTERSTOCK
gastro postao gastro.24sata.hr
Različitim bojama, oblicima i okusima, lizalica više od stoljeća uveseljava kako djecu tako i odrasle. Ovaj tvrdi slatkiš načinjen od aromatizirane saharoze i kukuruznog sirupa postavljen na štapić, jedan je od najprodavanijih slatkiša na svijetu

Mnogi su slatkiši i delicije neizostavni dio naše svakodnevice pa ih upravo zbog toga često uzimamo zdravo za gotovo. Slučaj je to i sa lizalicom, popularnom lollipop, s kojom smo u igri često, s onom okusa borovnice, bojali jezik u ljubičasto. Ovaj tvrdi slatkiš načinjen od aromatizirane saharoze i kukuruznog sirupa postavljen na štapić, danas dolazi u bezbroj oblika, boja i okusa. Mjesto je našao u književnosti te filmskoj, ali i glazbenoj umjetnosti. Iako u svojem suvremenom obliku lizalica postoji nešto više od stoljeća, njezini nas korijeni vraćaju daleko u prošlost. 

Preteču lizalice nalazimo u kamenom dobu kada su ljudi, tada lovci i sakupljači hrane, kako bi došli do meda iz košnica, koristili štapove koje su potom lizali. I stari su Egipćani miješali orašaste plodove, voće i trave sa medom, valjajući smjesu u lopte koje su konzumirali nabadajući ih na štapiće. Slične su se delicije uživale u drevnoj Kini, a jeli su ih i Arapi. Tijekom srednjeg vijeka, plemstvo je konzumiralo kuhani šećer koristeći štapiće ili hvataljke.

 

Možda vas zanima... Znaš li zašto se čokoladni tartufi tako zovu? Kolumne

 

Do 17. stoljeća, šećer je postao uobičajena namirnica počevši potiskivati do tada korišteni med. Ulični su prodavači u Londonu tada prodavali mekani slatkiš načinjen kuhanjem šećera i vode, te postavljen na štapić radi lakše konzumacije. Engleski naziv za lizalicu, lollipop,prvi se puta pojavio u siječnju 1784. godine u novini The London Chronicle, no tada se odnosio na slatkiše općenito, a ne isključivo na slatkiš na štapiću. Lollipop, ili lollypop, spominju i pisci 19. stoljeća poput Charlesa Dickensa. Smatra se da naziv potječe od riječi lolly, neformalnog naziva za usta ili jezik, i riječi pop (slatkiš se ubacivao u usta). Prema drugoj teoriji, porijeklo engleskog imena lizalice treba tražiti u romskom jeziku i nazivu loli phaba (crvena jabuka) tj. nazivu za karamelizirane jabuke koje su Romi tradicionalno prodavali na štapiću. No ovaj će slatkiš službeno biti kršten imenom lollipop tek u 20-im godinama prošlog stoljeća.

 | Author: SHUTTERSTOCK Smatra se da naziv potječe od riječi lolly, neformalnog naziva za usta ili jezik, i riječi pop (slatkiš se ubacivao u usta). Prema drugoj teoriji, porijeklo engleskog imena lizalice treba tražiti u romskom jeziku i nazivu loli phaba (crvena jabuka) tj. nazivu za karamelizirane jabuke koje su Romi tradicionalno prodavali na štapiću; foto: foto: SHUTTERSTOCK

U svakom slučaju, sredinom 19. stoljeća, maleni su se komadići slatkiša počeli stavljati na krajeve olovki kako bi djeci pisanje bilo ugodnije. No za izum suvremene lizalice zaslužan je konditor George Smith koji je sa partnerom Andrewom Bradleyjem utemeljio Bradley Smith Company u New Havenu u Connecticutu. Naime Smith se 1892. godine (prema drugom izvoru 1908.) dosjetio da djeci počne prodavati tvrde slatkiše postavljene na štapić.

Prema drugoj priči lizalica je osmišljena u istom gradu u konditorskoj kući McAviney Candy Company 1905. godine, i to prema predaji sasvim slučajno. Tijekom kuhanja, smjesa za tvrde slatkiše miješala se drvenim štapovima. Kako se za njih lijepila, jedan ih je od zaposlenika počeo nositi svojoj djeci. Vlasnicima se slučajni izum svidio pa ih je kuća od 1908. godine počela prodavati kao „candy sticks“. Uskoro se u gradu Racine u Wisconsinu započelo sa prvom automatiziranom proizvodnjom lizalica. Racine Confectionary Machine Company predstavila je stroj koji je u samo jednom satu na štapiće mogao postaviti 2400 slatkiša. Oko 1912. godine, ruski je imigrant  Samuel Born izmislio mašinu (Born Sucker Machine) koja je umetala štapić u slatkiše zbog čega mu je San Francisco dao ključeve grada 1916. godine. 

No, vratimo se Georgeu Smithu. Kako je kreator suvremene lizalice bio strastveni obožavatelj konjskih utrka, a posebno konja imena Lolly Pop, upravo je prema predaji zbog toga 1931. godine pantentirao ovaj naziv kao ime svoga proizvoda. Nažalost, godine velike depresije donijele su gašenje tvrtke, a naziv lollipop postao je javno vlasništvo i generički termin za sve tvrde slatkiše na štapiću.

via GIPHY

Veliki komercijalni uspjeh lizalica je doživjela tri godine kasnije kada je tada velika zvijezda Shirley Temple u filmu "Bright Eyes" pjevala pjesmu "On The Good Ship Lollipop"". Lizalica je i pet godina kasnije doživjela filmsku slavu u "Čaronjaku iz Oza", u glasovitoj sceni kada Dorothty upoznaje Lollipop Guild. Ranih 1940-ih godina Curtis Candy Company predstavila je Saf-T-Pop, posebnu varijantu lizalice gdje se slatkiš umjesto na štapić stavljao na fleksibilnu, mekanu omču što je djeci omogućilo da uživaju u lizalici bez straha od ozljeda u slučaju pada.

Infiltriravši se u suvremenu kulturu, lizalica je hommage doživjela i u glazbenoj umjetnosti zahvaljujući ženskom vokalnom kvartetu, grupi The Chordettes koja ju je opjevala 1958. godine u i danas aktualnom hitu Lollipop. I ekscentrični umjetnik Salvador Dalí dao je obol popularnom slatkišu dizajniravši logo za jedan od najpoznatijih svjetskih brendova lizalice, Chupa Chups. Televizijsku slavu može zahvaliti detektivu Kojaku iz istoimene serije, koji bi upravo s lizalicom označio svaki uspješno razriješen slučaj.

 | Author: SHUTTERSTOCK Lizalica je hommage doživjela i u glazbenoj umjetnosti zahvaljujući ženskom vokalnom kvartetu, grupi The Chordettes koja ju je opjevala 1958. godine u i danas aktualnom hitu Lollipop. I ekscentrični umjetnik Salvador Dalí dao je obol popularnom slatkišu dizajniravši logo za jedan od najpoznatijih svjetskih brendova lizalice, Chupa Chups; foto: foto: SHUTTERSTOCK

Proizvodnja lizalica je jednostavna. Prvo se miješaju i zagrijavaju saharoza i kukuruzni sirup, a kada se skuhaju, dodaju se boje i okusi. Mješavina se potom stavlja u u kalupe te prešom oblikuje glava lizalice u koju se zatim umeće štapić. Lizalice se tada hlade i motaju u celofan. Danas dolaze u mnoštvu maštovitih oblika, veličina, boja i okusa. Tako ih se npr. može pronaći u obliku naušnica, neke sadrže i punjenja poput npr. žvakaće gume, a u posljednje su vrijeme popularne lizalice sa kukcima u središtu, poput crva, škorpiona ili pauka. Ponekad se lizalice koriste i kao lijek kako bi njegova konzumacija djeci bila ugodnija.

Kako bilo, lizalica, kojeg god oblika, boje ili okusa, i dalje je jedan od najomiljenijih slatkiša na svijetu koji sve bez obzira na uzrast ne prestaje uveseljavati. 

 

Možda vas zanima... Curd od limuna - najfiniji nadjev za slastice Kolumne
Komentari 0
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.