Kolumne 304 prikaza 09. kolovoza 2017.

Sportsko vinska priča s obale Dunava

Mario Jukić
Posjet vinariji Podrumi Krešić planirao sam još od konca ožujka kada sam putovao u Ilok na konferenciju o vinskome turizmu u organizaciji udruge za kulturu stola  GET (gastronomija – enologija – turizam). Dojmilo me se to što je vinarija smještena uz sam Dunav, kao i vijesti o uspjesima s međunarodnih vinskih natjecanja. Četiri mjeseca kasnije konačno sam odvojio vrijeme za cikloturističku vožnju do Šarengrada i posjet vinariji.

Put od Osijeka do Vukovara je iznimno monoton. Samo se vozite ravno kroz slavonsku ravnicu i tako nekih četrdesetak kilometara. Bez ijednoga skretanja, bez ijednog uspona ili nizbrdice. Međutim, čim se prođe Vukovar i zakorači u Srijem cesta počne vijugati, penjati se i spuštati po obroncima Fruške Gore. S lijeve strane ceste, prema Dunavu nalaze se vinogradi, a s desne strane ceste nepregledna polja kukuruza. Navedena cesta se nalazi na europskom biciklističkom koridoru EUROVELO 6 koji vodi od Atlantika do Crnoga Mora. Inače, cijelo vrijeme vozite pored Dunava, ali prvi pogled na Dunav mi se pružio tek na vidikovcu s kojega se pruža pogled na Šarengradsku adu – poslije Kopačkoga rita najveći ornitološki rezervat u ovome dijelu Europe u kojem se nalaze i gotovo izumrli orlovi ribari. 

Na ulasku u Šarengrad postavljena je velika tabla s natpisom „Gdje Dunav ljubi nebo“. Navedeni natpis postavljen je prije četiri godine, a izabrali su ga sami mještani u anketi kojoj je bio cilj odabrati najbolji slogan za brendiranje sela. Šarengrad i je prvo mjesto na ruti koje je smješteno na samome Dunavu. Najstariji naziv Šarengrada je Athya. Nad selom dominiraju ostaci stare utvrde iz 1390. godine koju je sagradio ban Ivan Morovićki, a koja je nekada bila puno veća nego danas, ali ju je podrovao Dunav što je dovelo i do urušavanja zidina. Šarengrad je prigradsko naselje Iloka od kojega je udaljen desetak kilometara. 

Vinarija Podrumi Krešić smještena je na samoj obali Dunava i kao što joj ime govori u vlasništvu je obitelji Krešić; Supružnika Franje i Irenke i sina Darija. S radom je započela 2006. godine. Jezgra današnje vinarije je vinograd Irenkina oca u Opatovcu. S njim su 2006. godine i krenuli, a postupnim okrupnjavanjem došli su do današnjih dvadesetak hektara. Prva akvizicija je bio vinograd tik uz onaj početni. Danas je to impozantan  kompleks koji osim nove vinarije na tehnološki zavidnome nivou uključuje i kušaonicu te restoran i hotel u izgradnji. Osim vinske, Podrumi Krešić promoviraju i turističku priču. Obrađuju preko sto tisuća trsova na položajima kod Opatovca i Šarengrada, a u ponudi imaju pet bijelih (graševina, chardonnay, pinot sivi, zeleni silvanac, traminac) i dvije crne sorte vina (frankovka i cabernet sauvignon). Enolog vinarije je Mirjana Tuličić.

 | Author: Mario Jukić Mario Jukić

Dio je to uspješne sportsko – poduzetničke priče obitelji Krešić. Rođeni Vukovarac, Dario Krešić, profesionalni nogometaš sa zavidnom karijerom u inozemstvu i nekadašnji hrvatski reprezentativac, odlučio je dio stečenoga kapitala uložiti u rodni kraj, otvoriti vinariju te prezentirati srijemska vina diljem svijeta i tako promovirati i cijelu Hrvatsku. Redovito je održavao promocije svojih vina u inozemstvu, a dogovorio je čak i izvoz vina u Sjedinjene Američke Države. Dario nije zaboravio odakle je potekao, mogao se trajno nastaniti u inozemstvu i zaboraviti na Šarengrad, Srijem, Hrvatsku.

U vinariji su me dočekali Darijevi roditelji Franjo i Irenka. Dario je bio također usred biciklističke ekspedicije; iz Zagreba je u Šarengrad putovao biciklom i taman se u trenutku moje posjete nalazio na trasi od Virovitice do Šarengrada. Kako Franjo kaže, budući da se nalaze na ruti EUROVELO 6 i kod njih često znaju navratiti cikloturisti.

- Nedavno su ovdje bila dva cikloturistička para iz Francuske, iz grada Sochaux koji putuju do Crnoga mora. Ugostio sam ih u podrumu uz vino i domaće suhomesnate specijalitete. Rekao sam im da mi je sin bio na jednom gostovanju u njihovom gradu dok je igrao u klubu PAOK i da su tada pobijedili domaćina 2:0. Jedan od njih mi je rekao da se bolno sjeća te utakmice i da mu je to dan danas rana na srcu. Na kraju se ispostavilo da je on vlasnik Michelina koji je jedan od sponzora kluba iz Sochauxa. Rekao je da je Dario stvarno odlično branio na toj utakmici, francuski napadači bili su potpuno nemoćni, a potom, ničim potaknut rekao mi je da će mi pokloniti nove gume za automobil. Rekao je da biram želim li dostavu u Beogradu, Zagrebu, Splitu ili Osijeku. U prvi mah sve mi je bilo tako smiješno, jer ispada da je svijet uistinu mali, pravo globalno selo, a istovremeno i iznimno drago jer sam naišao na čovjeka koji cijeni sportaše i onda kada igraju i pobjeđuju klub koji on financira. Sasvim slučajno i u tome trenutku sam na automobilu imao gume Michelin.

Otac Franjo i upravlja vinarijom. A osim što se bavi vinarstvom i strastveni je lovac. Otkriva da proširuju poslovanje i da uskoro počinju proizvoditi i voćne rakije te da otvaraju i novu točionicu vina na zagrebačkoj Rudeškoj cesti. Dobar dio vina prodaju i na Jadranu, kako u točionicama u Rijeci i Crikvenici, tako i izravno restoranima lociranima na obali. U dva restorana na Braču vino kuće je upravo njihov chardonnay. Inače cijena njihovih vina u točionici je uistinu sindikalna, da ne kažem smiješna. Za manje od dvadesetak kuna možete kupiti odlično srijemsko vino, a cijena njihovih butelja u priobalnim restoranima doseže i troznamenkaste cifre.

Profesionalni, a posljedično tome i financijski uspjeh u nogometu nije bio jedini razlog zbog čega je Dario odlučio investirati u vinariju, već i iskustvo iz Triera.

- Kao prognanici bili smo smješteni u Kumrovcu. Dario je cijelo vrijeme igrao nogomet na lokalnom igralištu i već tada je plijenio pozornost talentom. Nakon naše selidbe u Zagreb počeo je igrati nogomet u Mladosti iz Buzina. U to vrijeme mlađi uzrasti Mladosti igrali su u istoj ligi kao i Dinamo. Na jednoj utakmici Dario je primio jedan gol od Dinama i to je bilo sasvim ok. Trener Gabrijelić je inzistirao da Dario prijeđe u Dinamo, a mi smo to odbijali iz praktičkih razloga; živjeli smo na jednom kraju Zagreba, a Dinamo je bio na potpuno suprotnom kraju. Možda to sad zvuči smiješno jer je Dinamo naš najtrofejniji kluba, ali tako je to bilo u to vrijeme. Hrvatski dragoljac nam je bliži te je Dario tamo počeo igrati. Oni su tek počeli slagati juniorsku ekipu. Dario je tek bio došao u Hrvatski dragovoljac kada i bio je pričuva u utakmici u kojoj su gubili 19:0 od ekipe Zagreba. U međuvremenu je Dario počeo aktivno braniti i već sljedeću uzvratnu utakmicu pobijedili su Zagreb 1:0. U međuvremenu je Hrvatski dragovoljac završio kao trećeplasirana ekipa prvenstva, a Dario je počeo dobivati pozive za reprezentaciju, prvo U 15, pa zatim U 16. Na europskome nogometnom prvenstvu U 16 održanome 2001. godine u Engleskoj Dario je igrao  sa Nikom Kranjčarom, Janjetovićem, Grgurevićem i ostalima i osvojili su brončanu medalju. Potom počinje Darijeva profesionalna nogometna karijera u SV Eintracht Trier 05. Slijede Panionios, PAOK, Lokomotiv, Mainz, Bayer Leverkusen. Jedan od glavnih sponzora Triera je bio vlasnik gigantske vinarije koja obrađuje preko 40 000 hektara vinograda. On je za igrače iz kluba često priređivao posjete vinogradima i druženja u vinariji i tu je Dario došao na ideju kako bi bilo lijepo napraviti tako nešto u njegovom rodnom kraju, koji je poznat po vrhunskim vinima, a zasigurno ima bolje klimatsko – pedološke uvjete za uzgoj vinove loza na ta vinarija u Njemačkoj koja se nalazi znatno sjevernije od Srijema i Hrvatske. Prošlo je nekoliko godina i Darijo je stvarno počeo ulagati u svoju vinariju. Prve ozbiljnije novce koje je zaradio je uložio u vinograde, opremu i objekt vinarije, a mogao se prepustiti hedonizmu i trošiti na luksuz. 

Vino odležava u inox bačvama, a manji dio i u  bačvama izrađenima u Đurđenovcu. Kako kaže Franjo, želio je bačve kupiti u Hrvatskoj i sva sreća da je u Đurđenovcu ostao još jedan bačvar. Bačve su smještene u podrumu starom preko sto godina koji je temeljito renoviran pri gradnji nove vinarije. Uz  bačve je smješten i vinski arhiv. 

- Nedavno su kod mene bili neki dečki iz Imotskoga koji su poslovno išli u Novi Sad. Jedan od njih se pohvalio da je i njegov punac vinar. Kad sam ih uveo u vinariju ostali su šokirani. Rekao je da je punčeva najveća bačva velika poput moje najmanje. Pita me da li imam kćerku, a ja odgovaram da nemam. Rekao mi je „Šteta, mogli bi je Vi dobro udati.“

 | Author: Mario Jukić Mario Jukić

Kroz smijeh mi govori Franjo pokazujući mi pritom kontrolnu ploču koja pokazuje temperaturu u svakoj od inox bačvi. U podrumu smo razgovor nastavili uz vrhunsku graševinu iz 2015. godine koju prodaju isključivo u buteljama. Potom smo kušali solidni zeleni silvanac iz prethodne godine. Pritom se Franjo s nostalgijom sjetio berbe iz 2007. godine.

- Riječ je o definitivno najnezahvalnijoj sorti grožđa. 2007. godine smo napravili fantastičan zeleni silvanac. Ne samo mi, nego svi vinari na ovome području. Poslije toga nismo ga uspjeli odnjegovati u podrumu da bude na istom nivou. To je sorta koja je strašno osjetljiva na mikroklimatske promjene. Ali tko zna, možda se 2017. godine reprizira 2007.

Obišao sam uistinu puno vinskih kušaonica, ali jedino u vinariji Krešić sam imao priliku vidjeti vojni bunker inkorporiran u kušaonicu. Riječ je o njemačkome bunkeru iz drugoga svjetskoga rata i tako je vješto i skladno uklopljen u kušaonicu da se isprava niti ne primjećuje njegova prvotna namjena. Tek akustika karakteristična za bunkere i otvori za ventilaciju (dugi 60 metara) odaju da je riječ o nekadašnjem bunkeru. 

- Dva majstora koja sam angažirao štemali su otvor na bunkeru više od mjesec dana. To je neki beton toliko žilav da je to strašno. Jednom smo imali goste iz Njemačke i ispričao sam im tu priču. Nijemac je samo hladnokrvno na to rekao: „Slabi majstori!“ Na području Šarengrada napravljeno je 17 takvih bunkera. I tu su se vodile krvave bitke. Nakon ruskoga osvajanja Beograda otvoren je srijemski front. Ujedinjeni Rusi, jugoslavenski partizani i Bugari su tjerali Nijemce prema zapada. Zato i danas u Vukovaru imate bugarsko groblje. Iz Crnoga mora ovdje je doplovio jedan razarač da bi pomogao sovjetsko forsiranje Dunava kod Batine. Međutim taj razarač je bio pogođen u Šarengradu i došao je do Erduta. Bio je to ožujak, počeo se topiti snijeg s Alpa i Dunav je naglo nabujao tako da taj razarač nije mogao proći ispod mosta koji spaja Erdut i Bogojevo. Ponovno se vratio do Šarengrada gdje je opet pogođen i onda je potonuo kod mosta Ilok – Bačka Palanka. 

Izvornim korisnicima bunkera vjerojatno nije bilo ni na kraju pameti da će jednoga dana u njemu odležavati vrhunske butelje. 

Vina podruma Krešić odlikuju se iznimnom kvalitetom i brojnim priznanjima. Irenka i Franjo posebno su ponosni na šampionsku titulu iz Poljske s ocjenjivanja vina International Galician Wine Contest 2016. održanog u mjestu Łańcut  gdje je briljirao njihov cabernet sauvignon iz 2012. godine. Kako kaže Franjo od kada se održava navedeno natjecanje nijedno vino nikad nije osvojilo 92.33 boda kao što je osvojio njihov cabernet sauvignon. Drugo mjesto u njihovoj kategoriji je osvojila Frankovka modra vinarije Tibava iz Slovačke s 88 bodova, a trećeplasirani Limbach vinarije Neronet osvojio je 87,66 bodova. Šampionsko vino iz kategorije bijelih suhih vina gdje je bilo znatno više uzoraka Tramin cerveny vinarije Juraj Zaprazny  osvojio je 87,33 bodova. 

- Jedan naš vinar s Pelješca je na tom natjecanju u Poljskoj  za svoj Plavac mali dobio 82 boda. Što se tiče sunčanih dana možemo se uspoređivati s Hvarom, stvarno ovaj srijemski kut Hrvatske ima odličnu insolaciju. Sve to prepoznaju i ugostitelji s Jadrana te se sve više odlučuju za naša vina jer kvalitetom pariraju dalmatinskima i istarskima, a cjenovno su znatno pristupačnija.

 | Author: Mario Jukić Mario Jukić

Podrumi Krešić podržali su i inicijativu da se osnuje zadruga Vukovarska vina s ciljem prodaje i promocije vina s vukovarskog područja. Zadruga je osnovana krajem 2015. godine na inicijativu grada Vukovara, a prije godinu dana otvorena je i vinoteka zadruge u baroknoj jezgri grada koja služi osim za prodaju i za vođene degustacije i prezentacije. Zadruga ima sedam članova i osim podruma Krešić članovi zadruge su i OPG Mirjana Milanković, Vinarija Šmidt, Poljoprivredni obrt Sovar, OPG Slavko Belović, OPG Brigita Vodopić, OPG Burčak. 

Inače, sva vina su im odlična, ali od bijelih sorti najviše me se dojmio traminac, a od crnih cabernet sauvignon. I jednu i drugu sortu karakterizira predivna aroma, te Vam je naprosto žao ispiti vino iz čaše, već želite uživati u mirisu i asocijacijama koje on budi.

 | Author: Mario Jukić Mario Jukić

I za kraj što reći nego pozvati Vas da posjetite vinariju Podrumi Krešić i doživite neposredno srijemsku vinsku rapsodiju na obali moćnoga Dunava i pitomim obroncima Fruške Gore.

 

Komentari 0
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.