Konačno smo svi zaboravili na Covid i epidemiološke mjere, a to znači i da smo odmah pojurili bar u susjednu nam zemlju za početak. Slovenija nikad ne razočara. Osim što se uvijek osjećamo dobrodošlo, teško je ne zamijetiti urednost, predanost i puno rada koje stoje iza gastronomskih priča zbog kojih dolazimo.
Gostilna Jež se nalazi u općini Radeče, a ako odlučite zaobići autocestu, od same granice vas čeka sat vremena prekrasne vožnje uz rijeku Savu. Posrećilo nam se pa nas je dočekao sunčan dan, brza rijeka i prekrasna osunčana brda na kojima se svako malo ljeskala neka stara crkva ili pak dvorac. Slovenci se itekako brinu da ih vidite u najljepšem sjaju.
Gostilna Jež se nalazi u općini Radeče, a ako odlučite zaobići autocestu, od same granice vas čeka sat vremena prekrasne vožnje uz rijeku Savu; foto:
U malom mjestu Jagnjenica smo pronašli svoju destinaciju – Gostilnu Jež. Ovaj objekt nosi obiteljsku tradiciju već od 1905., a svoje novo ruho gradi posljednjih desetak godina s četvrtom generacijom ugostitelja u ovoj obitelji. Dočekali su nas tako Martinčići sa širokim osmijehom. Aneta, Rok i njihovo troje predivne djece stoje iza ove inspirirajuće obiteljske priče. Naravno, tu je i Jure Zelič, još jedan chef u kuhinji koji s Rokom kreira zalogaje zbog kojih se itekako isplati potegnuti do susjedne Slovenije.
Ovaj kraj smo tek počeli istraživati, a već se sad veselimo povratku, što do Ježa, a što u posjet lokalnim vinarima i OPG-ovima čije smo proizvode i imali prilike kušati na tanjurima.
Sam prostor već s vrata priča priču. Sve je prepuno detalja koji vuku u prošlost i razvlače onaj nostalgičan osmijeh na lice. Stari očuvani tanjuri, šarene zdjele Anetine majke koje su svoje mjesto pronašle na stropu ovog restorana pa sve do ogoljenog starog prozora koji simbolično stoji na zidu i otvara taj pogled u neki drugi svijet.
Ovaj objekt nosi obiteljsku tradiciju već od 1905., a svoje novo ruho gradi posljednjih desetak godina s četvrtom generacijom ugostitelja u ovoj obitelji; foto:
Isto smo zatekli na tanjurima. Rok dobro pamti mamina jela i recepte, a sve ih je uspio ispričati svojim modernim pristupom pa na njegovim tanjurima vidimo znanje i tehniku kojima raspolaže, a vjerovali ili ne, Rok nije kuhar po struci. Svoju strast je otkrio uz obiteljski posao od kojeg nije mogao ni uspio pobjeći pa se nakon smrti oca sa svojom vedrom obitelji skrasio upravo u ovoj staroj kući. Učinili su je svojom, preuredili, promijenili pomalo i koncept, pa od gableca i velikim porcijama po kojima je ova gostilna bila poznata, sada privlače goste željne onog okusa tradicije s iznenađujućim rezultatima.
Svakako ovdje birajte degustacijski meni, a nemojte propustiti niti wine paring. Osim što biraju namirnice lokalnog porijekla, isto to čine i s vinima. Sva su s područja Dolenjske i pažljivo probrana. Lijepo Aneta i Rok govore i o svojim dobavljačima, od vinara do OPG-ovaca pa nas vode na prozor da pogledamo farmu s koje dolaze mesne delicije koje su nas dočekale i sa žarom preporučuju gdje sve moramo poći.
Lokalno, pažljivo uzgojeno i promišljeno pripremljeno, dovoljno je to razloga da se u ovoj gostilni zadržimo više sati. Voljela bih zapravo u ovom kraju provesti i više dana, a preporučila bih to i vama. Od Rimskih toplica koje su tek dvadesetak minuta dalje, do šetnje uz Savu ili penjanja na obližnji vrh Kum s prekrasnim pogledom na Posavje. Slovenija je prekrasna zemlja koja nudi taj povratak prirodi, istraživanje, a opet lijepo ugosti u svojim restoranima i vinarijama.
Domaći grisini koje smo grickali uz špricer od izabele; foto:
Da ni ovaj kraj nije ništa drugačiji, odmah nam je bilo jasno kad nam je Aneta u čašu već ispunjenu nekom ljubičastom tekućinom točila mineralnu vodu. Pjenilo se tu, a ona nam je objasnila da je to špricer – da se osvježimo za početak. No, bezalkoholni. Jezične barijere i zavrzlame su se brzo otpetljavale zahvaljujući mom zagorskom porijeklu pa sam i na kraju dana bila dosta zadovoljna svojim razumijevanjem slovenskog jezika. Tako je i bilo s vrstom grožđa koja se naša u tom obojenom soku u čaši – izabela. Ma taj miris ne možeš promašiti, a da sve što im priroda ovdje daje znaju itekako iskoristiti, svjedočili smo i kasnije kad su nam na stol uz jedno predjelo stigle i ukiseljene bobe upravo izabele. Slatko, kiselo, puno mirisa i okusa, fenomenalno da me odvede pod brajde i vrati u djetinjstvo.
Moram priznati da sam dosta emotivna oko ove obiteljske priče. To su vam ljudi koji žive ovaj posao, Aneta je u sali doma, djeca poslije škole stižu u ispomoć ako je potrebno i sve rade s osmijehom.
Krafna od kiselog tijesta punjena paštetom od fazana i kokicom na vrhu, poderane gaće s paštetom od svinjskih rebrica i crvenog papra, puslice koje ovdje rade od vode u kojoj se konzervira grah, a gore krema od domaće rajčice; foto:
S osmijehom su nas dočekali i čim smo se parkirali pa nas otpratili za naš stol. Tamo su nas već u visokim čašama čekali domaći grisini koje smo grickali uz špricer od izabele. Već se u čašu točio pjenušac i to Nord Kozinc. Klasična metoda, mješavina sorti chardonnayja, modrega pinota i rumenega plavca, ovaj suhi pjenušac s kojim smo nazdravili početku novog prijateljstva nas je fino osvježio i uveo u fantastičnu gastro i eno priču Gostilne Jež.
Pozdravi iz kuhinje su se samo redali, a mali zalogaji su nas i tim redom oduševljavali. Krafna od kiselog tijesta punjena paštetom od fazana i kokicom na vrhu je moj favorit. Taman masna, hrskava, a opet mekana, ispunjena laganom paštetom – odmah je bilo jasno da je Rok za nas odabrao pobjednički meni.
Vrlo efektne male tacose s lješnjakovim tijestom i cvjetačom smo pojeli u hipu, a korneti sa sirom i bučinim uljem su tako fenomenalan snack da ih želim rekreirati i u svojoj kuhinji; foto:
Oblačići koji malo podsjećaju na one svima nam drage poderane gaće, no samo time što su prženi jer zagristi u ovo je doista kao zagristi u oblak, a na samom vrhu – pašteta od svinjskih rebrica i crvenog papra. Zalogaj koji me opet ostavio bez teksta – puslica koju ovdje rade od vode u kojoj se konzervira grah, a gore krema od domaće rajčice.
Još ozbiljnije smo krenuli dalje. Tri vrste paštete, fazan s pečenom kukuruzom, svinjetina (krškopoljska svinja) i brusnica te patka s konjakom i šljivama. Osim što ih možete isprobati u restoranu, možete ih ponijeti i kući jer ih prodaju i u teglicama pa se zapravo cijeli tjedan častimo ovim bogatim kremastim namazima.
Vrlo efektne male tacose s lješnjakovim tijestom i cvjetačom smo pojeli u hipu, a korneti sa sirom i bučinim uljem su tako fenomenalan snack da ih želim rekreirati i u svojoj kuhinji. Tatarski odrezak je na neki drugi nivo Rok podigao s uljem od borovih iglica, a izvrstan dodatak je gel od žumanjaka.
Tatarski odrezak i esihflajš; foto:
Još jedno od zaboravljenih jela koje su ovdje itekako dobro oživjeli je esihflajš – salata od govedine iz juhe, a ovaj put ipak sa sous vide govedinom, a uz nju dobijete i ocat od one iste već spomenute izabele.
Neće predjelo proći niti bez plate narezaka s već spomenute Kmetije Starina koju vidite kroz prozor ovog restorana. Iznimna obrada mesa, slanina kakvu nismo već dugo jeli, a bome ni kobasice od divlje svinje nisu bile ništa lošije. Koriste autohtonu slovensku sortu krškopoljske svinje koja je karakteristična za ovu regiju. Uz mesne su nam nareske ponudili više sitnih delicija – češnjak s grila pa čuvan u ulju, chutney od luka, hrskavi ukiseljeni luk i već spomenute bobe slatko kisele izabele.
Nismo dugo čekali ni na novo vino uz nova jela pa se dalje pio Rumeni plavec vinarije Jelenič. Ova sorta bijelog vina nema veze s našim plavcem, ali je odlično prijala uz „shoot“ juhe od celera.
Kad smo se vozili prema Sloveniji, razmaženo sam si poželjela neke pohance iako sam znala da ovdje i ako dobijem neku vrstu pohanaca, to neće biti ono što sam si zamislila. I dobila sam što sam si zamislila, pohance, ali kakve! Žablji krak u panko mrvicama, sočan iznutra, savršeno hrskav izvana, a nije izostala ni majoneza uz ovo jelo, samo je bila s crnim češnjakom i sezamom i bila je spektakularna.
Žablji krak u panko mrvicama, vino Sauvignon vinarije Dular i nježan rižoto s listom maslačka; foto:
Stiglo je taman u to vrijeme i još jedno vino i to Sauvignon vinarije Dular, opet lokalno iz Posavja te naravno, prekrasno je pratilo tanjure koji su slijedili.
Meni možda najdraži tanjur dana me vratio u djetinjstvo. I opet sam si i to poželjela na putu prema Sloveniji. Nježan rižoto s listom maslačka i prekrasnim lardom s one iste Kmetije Starina, a sve se zajedno tako fino topi u ustima dok mladi listovi maslačka dodaju taman potrebnu živost i malo gorčine u ovo jelo, a sauvignon je tu bio baš pogođen i možda najbolji pairing koji smo imali.
Iako smo ipak kilometrima od mora, i taj morski dio mora biti zadovoljen, a Rok je to usavršio. Poširana nježna orada, hrskava kožica sa strane, a sve na kremi od grilanog patlidžana i uz blitvu koja je sačuvala živost. Tradicija se mora poštovati pa je umjesto klasičnog tršćanskog umaka ovdje bila bogata krema od ulja, češnjaka i peršina.
Poširana orada i hrskava rolica s telećim mozgom, dehidriranim žumanjkom i holandez umakom; foto:
Uz ovo smo jelo opet pili izvrsno lokalno vino – Collis vinarije Colnar, a u ovoj je butelji jednako zastupljeno šest sorti, rajnski i laški rizling, bijeli i sivi pinot, chardonnay te traminac.
Sigurno ste ili jeli ili bili ponuđeni da probate mozak s jajima. Možda ste ga nekad i odbili, ali ovaj sigurno nećete. Ovu bi hrskavu rolicu s telećim mozgom, dehidriranim žumanjkom i holandez umakom mogli jesti svaki dan. Ne bi odbili ni čašu vina koje je pratilo ovaj slijed, a to je odličan Pinot gris vinarije Kobal iz Sremiča.
I opet iznenađenje u čaši. Sorbet od izabele koji ovdje poslužuju s pjenušcem Sonatina, vino iz Dolenjske, vinarije Huba Martinčić, a sorte koje ga čine su bijeli pinot i kraljevina. Kaže nam Aneta da se ovo piće poslužuje da odmorimo i osvježimo nepce pa krećemo dalje. Uživali smo polako dok je na stol stizalo sljedeće jelo.
Sorbet od izabele s pjenušcem Sonatina i Jelenjih hrbat s umakom od višnje, pestom od buče i odličnim štruklima sa sirom; foto:
Jelenjih hrbat s umakom od višnje, pestom od buče i odličnim štruklima sa sirom je pratilo crveno vino Molipachi i to Oljevina Nuckleus – kupaža tri sorte; chardonnay, rajnski rizling te sauvignon blanc.
Ako vam do sad nisu procurile sline, čekajte, nismo još gotovi. Da malo usporimo, opet su nam ponudili zalogaje iz kuhinje kojima, kakvi jesmo, nismo znali reći ne već smo redali simpatično posluženu kranjsku kobasicu s hrenom, jabukom i gorušicom pa i tanko rezani suhi svinjski lungić s mousseom od gorušice, šljive, luka i bazge.
Iako smo mislili da je tu kraj, ipak je već u čaše dolazilo novo vino, a znali smo da s tim dolazi i novo jelo. Uz njega smo popili Frelih Echo, kupaža tri sorte – frankinja (frankovka), barbera te merlot.
Kranjska kobasica s hrenom, jabukom i gorušicom i tanko rezani suhi svinjski lungić s mousseom od gorušice, šljive, luka i bazge; foto:
Posljednji slaniš je bio bome bombončić. Savršeno izrezana svinjska rebra, kremasti pire te umak od mošta, jabuke i gorušice te savršen kroket od svinjske jetrice.
Jedva smo dočekali i taj šećer na kraju, orahove štrukle, ali ono što me vratilo u prošlost i pogodilo u dušu su bile prhke kiflice od lješnjaka koje su mirisale na neka toplija vremena. Nećemo zanemariti niti kekse od badema, a praline od lješnjaka ću pamtiti kao napolitanke kakve bih željela da budu. Čokoladne, guste, kremaste, s hrskavim unutarnjim dijelom koji me baš iznenadio. Fenomenalni kraj dana, a još kad čujete da je cijeli ovaj meni bio u potpunosti bez glutena, da se prilagođavaju i vegetarijancima i, nama jako bitno, pet friendly su pa sljedeći put vodimo i našeg mješanca s nama.
Orahove štrukle, prhke kiflice od lješnjaka i keksi od badema; foto:
Svoje degustacijske menije približavaju gostima kroz razne prigode, od Valentinova do Dana žena, a mi se veselimo i slovenskom Tjednu restorana u kojem se svakako isplati potegnuti do Gostilne Jež i počastiti se okusima Posavja, a meni koji ćete moći probati u sklopu te manifestacije će stajati tek 23 eura. I da, od ovih ćete se Rokovih menija itekako najesti, a ljubazno osoblje će se pobrinuti da iz gostilne Jež izlazite sa širokim osmijehom na licu. I vratite se ubrzo, naravno.
