Alen Barić se stočarstvom bavi od malih nogu, a svinjogojstvo je obiteljska tradicija, koju je naslijedio od djeda i oca i sada tu ljubav nastoji prenijeti na svoje sinove. Na imanju je impresivan broj od 150 ovaca, 200 krmača, po 500 tovljenika u turnusu, a godišnje proizvedu i othrane čak 2500 prasaca. Stoku prodaju jednom velikom trgovačkom lancu i okolnim mesnicama, no trenutačnom cijenom nisu zadovoljni i jedva uspijevaju pokriti troškove, a ono što ostane dostatno je za puko preživljavanje.
Alen je nedavno odlučio napraviti i korak dalje, upustiti se u novi poslovni pothvat i građanima omogućiti da, kada požele jesti kvalitetno i domaće meso, odu u butik i kupe kilogram pečene prasetine. Prasci se peku u krušnoj peći i na ražnju na Barićevu imanju u Ivankovu, gdje se istovremeno može peći deset prasaca. Takvu uslugu do sada na tom području nitko nije nudio. A brojni Slavonci imaju naviku vrućom prasetinom i janjetinom s ražnja počastiti se u susjednoj Bosni, uglavnom na Lončarima, gdje se uz magistralnu cestu Orašje - Tuzla svakodnevno okreću deseci praščića i janjića.
Alen do kraja mjeseca najavljuje otvaranje Prasećeg butika u Osijeku, koji će, za razliku od Vinkovaca, dobiti i dodatan sadržaj – Sandwich bar od prasetine, po uzoru na originalnu priču u Ukrajini.
Za sada se, kaže, u novootvorenom butiku prosječno proda jedno prase dnevno, no Vinkovčani sve više dolaze i zanimanje iz dana u dan raste.
- Ja tu ne očekujem neku zaradu. Bitno mi je da u butiku prodajem dio svoje prasadi iz vlastite proizvodnje, da si radnici zarade za plaću i da smo na pozitivnoj nuli. O tome najbolje govori i cijena od 70 kuna za kilogram pečene domaće prasetine, što je jeftinije nego u Bosni - kaže. Puno veća očekivanja Barić ima od Osijeka, studentskoga grada, u koji će donijeti nešto novo, jer da ga, kaže, posjeti samo jedan posto građana koji ondje žive, bit će prezadovoljan.
Priznaje da je ogorčen maćehinskim odnosom države prema uzgajivačima svinja i smatra da bi hrvatski poljoprivredni i porezni sustav te prateći zakoni trebali više štititi proizvođače. Prasci se trenutačno prodaju po cijeni od 10 do 12 kuna po kilogramu, a realna otkupna cijena trebala bi, smatra Alen, biti 15 kuna za kilogram žive vage. Sve teže ih je prodati, a pogotovo naplatiti. Posebice je ogorčen na inspekcije, koje, smatra, umjesto da proizvođače usmjeravaju i pomažu im da sve rade po zakonu, samo gledaju kako će im nešto pronaći i kazniti ih.
- Treba pustiti ljudima da rade. Ovo je krvav posao, radi se 25 sati dnevno. To je cijeli ciklus, koji traži jako puno truda, rada, energije, financijskih sredstava i odricanja. Trebalo bi više razumijevanja za nas i naše muke. Evo, i sada svakog trena očekujem da će nam uletjeti neka inspekcija i gaziti nas, ali neka, ja se ne bojim - ustvrdio je.
Tekst je napisala Marija Lešić Omerović za Glas Slavonije.
