Iako su peći za dimljenje i pečenje mesa već odavno hit u SAD-u, odakle i potječu, kod nas se stvari kreću nešto sporije. Ali Marin Medak u svom RougeMarinu i Mojmir Žuvela sa svojim brendom BarBaQ, polako ali sigurno primamljuju gladne ljude željne novih okusa.
Chevo's kod rotora u Zapruđu jedan je od lokala kojem je u početku malo tko davao ikakve nade da će preživjeti dulje od 6 mjeseci, no od minijaturnog lokala kojeg su od milja zvali „Buregdžijska radnja“, danas stoji osamdesetak sjedećih mjesta na drvenoj terasi s dječjim igralištem i transparentnim roštiljem, zaštitnim znakom lokala.
Uz, logično, ćevape, i odležane steakove, ekipa Chevo'sa je odlučila ponuditi i nešto novo, pa su od stare peći, prikolice za jahtu i puno truda – nedavno složili svoj smoker! Čovjek od vatre i dima, smokemaster Emerik Šteković - Elmo, ponosno priča o pokušajima i pogreškama, kontaktiranju Mojmira Žuvele i teškoćama pri nabavljanju vrhunskog mesa, zbog kojeg su nedavno potegnuli čak do Viškova iznad Rijeke. Tamo su kod mesnih gurua, braće Čučković, nabavili i meso i savjete, pa je danas njihovo dvorište prepuno mirisa kvalitetnog dimljenog i sporo pečenog mesa.
„Za dimljenje u smokeru je najvažnija jaka vatra i kvaliteta drva – mi koristimo isključivo voćke, jer taj dim nema gotovo nikakvih negativnih prizvuka.“ Objašnjava nam Emerik, dobacujući pritom: „Imali smo sreće što je ovo nevrijeme prije par dana porušilo pola drveća Zagreba i okolice, pa smo se opskrbili za neko vrijeme.“ Inače dnevno za kapacitet od 100 kilograma u smokeru se potroši oko četvrt kubika drveta, samo da znate ako se već želite upustiti u ovu avanturu i komad željeza u dvorištu s podnožjem težak oko tonu i pol.
Vlasnici lokala su prezadovoljni Emerikom koji je svjestan težine ovog posla, gdje jednostavno uz smoker morate noćiti, dežurati i biti spremni reagirati na promjenu temperature u svakom trenutku. Trenutno su na meniju Chevo'sa samo rebrica crne svinje i pulled pork burger s mesom svinjske lopatice, a s obzirom na to da kvalitetnih junećih brisketa nema nigdje za nabaviti u Zagrebu, slobodno im se javite u vezi suradnje.
No, prijeđimo na bitno, a to je okus. Rebarca, odnosno rebrica, dorade u više nego poštenoj porciji s prženim krumpirićima, a na svakom je stolu i doza ljutila od sjajnih Zagoraca „Volim ljuto“. Čuvajte se njihovih novih kikirikija, nemojte reći da vas nismo upozorili – to je definitivno ultraljuto, poput žene kojoj ste dvaput poklonili isti dar za rođendan. Dim se osjeti u svakom segmentu, nema ga previše nego je taman dovoljno rasprostranjen, meso je sočno, ali ne otpada samo od sebe s kosti kako smo navikli gledati kod Salt Baeja, turskog instagramlije koji hranu soli preko lakta. Umak ne sadrži med, što će nekima predstavljati nedostatak, ali meni je osobno pun pogodak. Slano, ne preslano, pripremite se za zaprljane ruke, kao i savršeno sladak gadget što dolazi s njima na stol i s kojim ćete ih lako očistiti.
Polled pork burger se sastoji od ukusnog umaka, salate i čupanog mesa pečenog sedam sati i ubačenog u crveno pecivo kao stvoreno da ga se vidi sa svih stolova pa mlađa publika želi upravo njega. Slasno, sočno, i stvarno obilno, s neodoljivim šmekom dima. Nekako se osjećate kao buncek u pušnici, ili kauboj koji je konačno dotjerao stoku kod gazde i ispija po zadnji put svoju kavu pored logorske vatre. Sjajna stvar, taj dim...
Koliko su ljudi u lokalu, a i njihovi gosti zadovoljni, govori i to da je prva sljedeća stvar koja se radi u Chevo'su – komora za odležavanje. Pa ako želite probati meso odležalo 40, 50 i više dana, očekuje vas jesen iznenađenja u Zapruđu, pogotovo ako ste ljubitelj mlade svinjetine...
Taman negdje oko proslave četvrtog rođendana. Mi ćemo biti tamo, nadamo se i vi!
