Ajngemahtec, pileći pohanci i rizi-bizi, pečeni kopun s mlincima, krpice sa zeljem, domaći štrukli i knedli, domaće kobasice i krvavice, restani krumpir, dinstano kiselo zelje, francuska salata i domaća šunka pečena u kruhu, salata od cikle s hrenom, jabuke u šlafroku, mini sacherice, tafelšpic… priznaj, cure ti sline već od samog nabrajanja ovih finih tradicionalnih jela. A što ako ti kažemo da sve to od sutra možeš i naručiti u legendarnoj zagrebačkoj gostionici, koja nakon preuređenja, pod novim vlasnicima, ponovno otvara svoja vrata?!
Moram priznati, jako me razveselila vijest o tome kako Ana Lisak (za njezin uspješan Catering tim Lisak svi smo odavno čuli) preuzima najstariji zagrebački restoran, Skendericu 1912., mjesto u koji su nekad Zagrepčani rado navraćali – prvo kao izletište, a potom gostionicu s finom domaćom hranom. Bilo je to mjesto gdje se odlazilo nakon spuštanja sa Sljemena, a mnogi su tamo proslavili važne obiteljske događaje ili jednostavno uživali u finom nedjeljnom ručku onih nedjelja kada im se nije dalo kuhati.
Skenderica 1912.
Skenderica 1912.
Skenderica 1912.
Atmosfera kao kod kuće
"1912 je simbolična brojka. Ne bez razloga jer je to restoran koji ima tradiciju više od stoljeća. Ovo kratko vrijeme što je bio zatvoren nakon našeg preuzimanja bilo je čisto iz razloga što smo ga odlučili temeljito preurediti da bi naši gosti bili zadovoljni u novom ozračju dobre, stare Skenderice.
Staru Skendericu prepoznajemo po nekim detaljima koje smo zadržali – kaminu, dijelu namještaja i ukrasa. To su detalji koji će ljudima koji su ovdje rado dolazili buditi neka lijepa sjećanja", ispričala nam je po dolasku u novoobnovljenu Skendericu Ana Lisak te dodala kako su lokalu namjerno dali prefiks 'gostionica' jer su u ovaj projekt i krenuli s namjerom da Skenderica postane mjesto u kojem će se ljudi – gostiti.
Ana Lisak, njezin unuk Bruno Pavlić i njegova supruga Marija
Domaći pečeni kopun s mlincima - za prste polizati
Prvi dan su već puni
"S radom krećemo u subotu, koju smo već i napunili rezervacijama. Jednostavno želimo da se naši gosti osjećaju dobro i da započnemo ovu novu epohu Skenderice. Ne zato što Skenderica ranije nije bila dobra, nego zato što imamo uistinu konkretan pristup hrani, gostu, uređenju prostora…
Želimo da se gosti koji ovdje dolaze osjećaju kao da su ušli u svoj dnevni boravak, kao da kod svoje kuće uživaju u pravom domaćem nedjeljnom ručku ili popodnevnom druženju uz hranu, uz neka jela koja baš i ne mogu jesti na svakom ćošku u gradu", nastavlja Ana i ponosno nam predstavlja svog unuka Brunu Pavlića i njegovu suprugu Mariju, simpatičan i vrijedan mladi par, koji su zaduženi za vođenje restorana.
Skenderica 1912. - raskošan stol s ponudom domaćih jela
Pečena patka s lulekima od kestena te pečenom jabukom i kruškom
"U ponudi nove Skenderice 1912. bit će jela u koja se ulaže puno vremena da bi na stol došla u svom punom sjaju. Jela kakva smo nekada jeli kod baka!", otkriva Bruno, dok se ponosna baka Ana Lisak nadovezuje:
Sve je domaće
"Podržavat ćemo manje proizvođače iz okolice Zagreba, kupovati i kuhati s namirnicama bez nepotrebnih dodataka. Fokusiramo se na mikro-lokalno i na taj način i nabavljamo sireve, meso, povrće. U hranu ne dodajemo nikakve pojačivače okusa. Sve što možemo, radimo sami!
Kopuna nabavljamo od jednog lokalnog proizvođača iz Zaprešića, mlinci su domaći, baš kao i tijesto za šunku te naš kruh. Tu su i naši neizostavni štrukli koje već 25. godinu radimo ručno. Još nikad nismo kupili niti jednu kutijicu gotovih štrukli, a tijekom ovih 25 godina vrijedne ruke naših kuharica zamijesile su ih vagone i vagone.
Domaća juha s griz knedlima
Krvavice i kobasice nabavljamo kod našeg mesara Žaca na Dolcu. Još malo moramo doraditi recept za krvavice, koje su punjene ječmom, ali mislim da smo na dobrom putu. Sir i vrhnje nabavljamo na farmi Jurkas, koristimo meso turopoljske svinje, kao i povrće domaćih, lokalnih proizvođača.
Evo, idućeg proljeća planiramo na zelenoj površini koja okružuje parking oformiti naš mali vrt u kojem će naši zaposlenici moći sami uzgajati hranu", objašnjava nam Ana Lisak ideju iza nove Skenderice za koju sve namirnice nabavljaju unutar kruga od 100 kilometara oko Zagreba te time poštuju i načela održivosti koja su im jako bitna.
Domaći štrukli
Orzoto s vrganjima
Vrhunska hrana, a tek pogled?!
I uistinu, kad smo ušli u novouređeni prostor Skenderice 1912. osjećali smo se kao da ulazimo u nečiji dnevni boravak. Golemi kamin i još poneki detalj iz starog restorana, brojne umjetničke slike na zidovima, baš kao pokoja fotografija Anine obitelji, čine ovaj prostor toplim i ugodnim za opušteno blagovanje i druženje. Restoran može odjednom primiti 90 gostiju, koji za toplijih dana mogu uživati i na velikoj terasi s koje puca predivan pogled na Zagreb, podsljemensku zonu i okolne male vinograde. Baš idealno mjesto za uživanje i opuštanje.
Što smo sve probali? Prvo smo se odlično ugrijali uz domaći ajngemahtec, potom smo kušali i ukusan orzoto s vrganjima, no pravi hit bila je pečena patka s lulekima od kestena te pečenom jabukom i kruškom. Jelo koje bismo rado uskoro ponovili.
Kaiserschmarrn
Vrag nam nije dao mira, pa smo morali kušati i domaće pileće pohance i rizi-bizi koji su bili baš kao bakini, a izvrsna nam je bila i domaća francuska salata, kao i krpice sa zeljem, domaći mlinci, i neizostavni Lisak štrukli.
Kušali smo i malo kobasice i krvavice koje pršte okusima. A za kraj kušali smo prefinu, laganu domaću tortu s Nutellom, a nismo mogli odoljeti ni omiljenim mini sachericama.
Teško je u svemu kušanom bilo izdvojiti favorita, pa ću vam za kraj samo toplo preporučiti novu Skendericu 1912. u kojoj će svatko sigurno imati svoje omiljeno jelo i rado se vraćati. Uvjereni smo da će se, posebno, vikendom ovdje tražiti mjesto više...
Domaći knedli
Skenderica 1912.
Ana Lisak
