Još su stari Grci miješali vino s vodom i to na šest načina. "Vina treba biti četvrtina i dodati mu tri nimfe", stoji u zapisu iz petog stoljeća prije naše ere. Takav su mješanac zvali hesiod. Alexis je bila mješavina četiri udjela vode i jednog vina. U dioclesu je bila trećina vina i dvije trećine vode, u nikokaresu je bila samo šestina vina, a polkač su zvali jako vino.
Homer je čak pisao o miješanju vina i vode u omjeru 1 naprama 20. Slijepi pjesnik bio je očigledno slijep i za slast vina. To u stvari ne treba čuditi jer su vina u to vrijeme bila grozna, neužitna i služila su samo za opijanje. Uostalom, sve do prošlog stoljeća većina je vina bila takva. Miješanje obične vode i vina bio je uobičajeno u Dalmaciji jer voda nije bila čista pa su je vinom dezinficirali.
Osim toga, vina su bila prejaka da bi se pila sama, a s vodom i komadom kruha su služila i kao marenda za vrijeme radova u polju. Ulijevanjem sode ili mineralne vode vinu se mijenja okus pa su špricer ili gemišt kokteli koji se ne mogu raditi bilo od kojeg vina. Ono treba imati malo alkohola, idealno bi bilo do 12 posto alkohola, laganu aromu te izraženije fine kiseline. Jednom rječju, to mora biti vino koje, nakon gutljaja, izaziva da se usnama i jezikom napravi poprilično glasan "cmok". Predlažem tri vina za koja držim da su idealna za gemišt uz roštilj tijekom toplog proljetnog ili vrućeg ljetnog dana. A i cijenom su pristupačna, butelje su do 35 kuna.
Sedminac Košutić
Mješavinu sorata moslavačka obitelj Košutić opisala je kao "veličanstvenu kombinaciju plemenite graševine, pinota bijelog, zlatnog rajnskog rizlinga te autohtone moslavačke sorte škrleta, uz završni dodir sauvignona, muškata i traminca". I doista, izborom sorata, koji je ipak "zadan" onim što su zatekli u vinogradu, vinu su osigurali punoću, kiseline i arome. Slične mješavine sorata, koje su davno posađene u vinogradima sjeverozapadne Hrvatske, su nacionalno blago i treba spriječiti njihovo krčenje. To nisu novi klonovi loze uzgojeni tako da ne mogu živjeti bez tona kemikalija pa takve stare nasade treba, koliko se to god može, čuvati kao genetski materijal za sljedeće generacije. Ali i za nas, kao sirovinu za najbolje gemište.
Pušipel Dvanajščak-Kozol
Osvježavajuće vino koje ima izražene mineralno - citrusne note. Nježan je alkoholom te je izraženija kiselina koja omogućuje konzumaciju sa svim srednjim i jačim jelima. Kao da su prepisali "definiciju" vina za gemišt opisujući svoj pušipel u međimurskoj vinariji Dvanajščak-Kozol. Pušipel je međimursko ime za moslavac, sortu koja, vjerojatno, potječe iz Moslavine. Slovenci je zovu šipon, a Austrijanci, Nijemci i Mađari furmint. Obavezan je sastojak glasovitih slatkih vina iz Tokaja, a u toj regiji koju dijele Mađari i Slovaci od furminta rade i izvrsna, osvježavajuža i lagana suha vina. Kod nas su se Međimurci najviše posvetili ovoj sorti koja je u "svojoj" Moslavini gotovo zaboravljena, a treba je se prisjetiti laganim gemištom.
Kraljevina Puhelek-Purek
U jesen, do prvog pretoka pije se čista, zimi kao klasičan gemišt, dva u osam, u proljeće se u dvije trećine vine ulije trećina mineralne vode, a ljeti se pije polkač, pola vina, pola vode. Tako su prije 40-ak godina u Zelinskom Prigorju objašnjavali kako se uživa u njihovu vinskom ponosu, brini, imbrini ili kraljevini. Sorta kraljevskog imena ima i neokrunjenoga kralja, a to je Stjepan Puhelek-Purek iz Gornjeg Psarjeva kraj Svetog Ivana Zeline. Titulu zaslužuje zbog odličnih vina, ali i dviju kćeri, Nataše i Ivane. Obje su enologinje i obje su ponijele titulu vinske kraljice koja se ne dobiva samo ljepotom, nego i znanjem o vinu i vinskoj kulturi. Pa Puhelekima-Purekima i svim drugim ljudima dobre volje treba nazdraviti gemištom od kraljevine.
