Ulica Rebar nalazi se iznad Jordanovca, i pršuterija Parenzo na kućnom broju 7 definitivno nije mjesto gdje ćete sjesti onako, usput. Ali, kako kaže gazda, jednom kad sjednete, uvijek ćete se vraćati. Riječ je o starinski uređenom lokalu, namijenjenom za večernja i noćna druženja, ugodnom i nepretencioznom prostoru i zanimljivoj ideji njegova vlasnika Porečanina Nikole Šainovića, da u Zagrebu kroz cijelu godinu napravi atmosferu klasične istarske konobe.
Sa zvučnika sviraju lake note, meni nije prevelik, a glavna je riječ posvećena platama i vinima. Osim graševine Vrbanek kao stolnog vina i sauvignona Puhelek, sva ostala dolaze iz Istre. Izdvajamo malvazije i terane Matoševića, Kozlovića, Pilata, Prelca, Franca i Marijana Armana te Kabolu, dok je pivska karta svedena na proizvode Zagrebačke pivovare i lokalpatriotski San Servolo. Cijene su pristupačne, plate za dvoje od 100-200 kuna, salata od hobotnice 80, tatarski od 200 grama 180 kn...
Nikola je na ideju došao dok je još vozio taksi i ogladnio u Rimu i zaljubio se u pršuteriju Dei Trevi i rekao da želi raditi samo to, pa je od prosinca 2018. kad je Parenzo otvoren, uz pršut, pancetu, kobasicu i kobasicu s tartufima koje dovozi iz Istre, ostale mesne proizvode nabavlja svakodnevno na tržnici Kvatrić.
Pršut je fenomenalan, slan, ne pretvrd, suh ni loše mastan, rastura. Panceta je najviša klasa, kobasice s tartufima taman ne preagresivne. Sirevi su također sjajni, pogotovo kravlji sir u teranu, a za ljubitelje su tu i kravlji i kozji s tartufima. Iznenađenje dana je istarski žlomprt, odnosno sušeni ombolo.
Parenzo ne radi ponedjeljkom i ne nudi gablece ni marende. A la carte su tu salata od hobotnice i tatarski biftek, pet vrsti pašte (karbonara, kobasice, tartufi, kozice...) i tri steaka, a fešta nastaje kad mama pošalje bakalar. Maslinovo ulje je iz vlastitog dvorišta, a po Nikolinim riječima, pravi tulum počinje nakon 20 sati kad se ljudi opuste i dođu na partiju razgovora, čašu vina i grickanje vrhunskih istarskih proizvoda.
„Želim ljudima svih fela pružiti opuštajuću atmosferu i da se osjećaju kao da su došli kod mene doma...“ završio je Nikola i bacio vam rukavicu u lice.
Naš je skromni savjet da bi trebalo nabaviti još par pršuta iz drugih regija i svakako početi spremati istarska tradicionalna jela za marendu, fuže, njoke, žgvacete, ali svejedno – ne pamtimo kad smo kušali ovako dobar pršut anonimnog seljaka iz Istre, kojem nismo uspjeli otkriti ime. Shvaćamo i zašto...
Dodatne informacije dobiti ćete na Facebook ili Instagram stranici restorana.
Vidimo se na adresi Rebar 7 na Jordanovcu!
