U svojim počecima austrougarska vojna jahaonica, potom tkaonica, posljednje dvije godine funkcionira kao polivalentni prostor za izložbe, radionice, performanse, konferencije i razne druge zanimljive projekte koji se naslanjaju na modernu umjetnost. Arhitektonski vrlo zanimljiv i upečatljiv prostor ugodan je i otvoren, stoga ne čudi da je tamo otvoren bistro, tako netipično za hrvatske, a više nego uobičajeno za muzeje u inozemstvu.
Sam je bistro doživio već nekoliko preinaka, pa stoga nismo bili sasvim sigurni radi li ili ne. Čini se da publika izvan kruga posjetitelja ili vjernih pratitelja Laube također nije svjesna postojanja ovog bistroa, jer smo u prostoriji bili gotovo sami. Konobar kao da je u početku bio malo zbunjen našim pitanjima i komentarima, no kasnije se opustio. Jelovnik je minimalistički, isprintan na komadu papira, sa zgodnim podnaslovima, kako jednom bistrou i priliči. Ono što nam odmah upada u oči lista je kruhova, nešto dosad neviđeno u lokalnim okvirima. Crni kruh pa s raženim, heljdinim i graham brašnom, sa špekom, maslinama, orasima, čilijem, kako im dođe.
Mi odabiremo onaj sa sipinim crnilom, tek toliko da mu se malo divimo. Između raznih zgodnih namaza biramo hummus i paštetu od pilećih jetrica, pri čemu se pašteta pokazuje boljim izborom; hummus nažalost ima okus po tome kao da je rađen samo od slanutka, bez sezama, češnjaka, limuna i ulja. Nastavljamo s vrlo dobrom, francuskom juhom od luka, a iz pomalo ziheraške ponude pod "nešto konkretno" uzimamo fish&chips te lungić na luku i sušenim rajčicama.
Vinska lista veseli nas izborom, ali ne i cijenama, koje se na čašu kreću nešto iznad 20 kuna. Moglo bi biti i gore, istina. Nažalost, konobar nas obaviještava da niti jednog od par jako dobrih rosea nema, jer "ne idu". Logično bi bilo pomisliti da će rosei tek sada stići na vinske liste, u željnom iščekivanju nešto viših temperatura. Fish&chips su klasika, hrskavi i ne pretjerano masni fileti ribe uz fine domaće pečene krumpire. Ništa slabiji, ali ni puno uzbudljiviji je lungić koji je (bez pitanja) ispečen tako da u sredini ostaje roza. Sočan komad mesa koji je putem nekako ostao bez onog specifičnog okusa pečenog lungića. Dinstani luk i sušene rajčice kao zanimljiva pratnja.
Kao i toliko puta u nas, nije nam jasan koncept ovog "bistroa". Radi li se tu o kreativnim malim jelima (na tragu različitih vrsta kruha) ili o klasičnoj ponudi bifteka, lungića i tuna steakova koji onda imaju i previsoke cijene za jedan bistro (glavna jela ne bi smjela koštati između 85 i 115 kuna)? Ovo mjesto zapelo je između bistroa i restorana pa je, čini se, i kuhar ograničen u svojoj kreativnosti. Morat će odlučiti žele li da gosti provode vrijeme grickajući kruh, namaze i manja jela uz čašu (jeftinijeg) vina ili žele postati "pravi" restoran. Ovo mjesto moglo bi fantastično funkcionirati i nevezano uz rad Laube, kada bi se pustilo kuharovu kreativnost i odbacila već stoput prežvakana jela.
Vrsta: bistro
Adresa: Prilaz baruna Filipovića 23a, Zagreb
Grad: 01/6302-140
Radno vrijeme: uto - pet od 9 - 23, sub 11 - 23 , ned 14 - 22 i pon od 9 - 17
Kapacitet: 50-ak mjesta unutra, 20-ak vani
Prilagođena ponuda: mala jela i snackovi, ali i konkretnija ponuda steakova i ribljih odrezaka
