U kuharici "Croatian Desserts" autorica Andrea Pisac prenijela je elemente hrvatske tradicije, kao i poneki fragment svoje profesije. Iščitavanjem ćete imati osjećaj kao da ste u bakinoj kuhinji, gdje ona s pažnjom nadgleda pripremu prvih štrukli. Osim tog nostalgičnog osjećaja, kupnjom ćete dobiti 50 vrlo detaljnih recepata za tradicionalne hrvatske slastice te savjete za pripremu različitih tijesta.
Pročitajte u nastavku što je Andreu potaklo na objavu digitalne kuharice, otkrijte što sve dobivate kupnjom te možemo li očekivati i nastavak.
Zašto kuharica na engleskom jeziku? Je li ona odgovor na pitanja koja su vam prijatelji iz inozemstva postavljali o hrvatskoj kuhinji?
Kuharica je na engleskom jeziku jer je to bio prirodan i logičan odgovor na sva pitanja koja su u posljednjih 5 godina doletjela u moj Inbox. Otkako sam pokrenula Zagreb Honestly blog, imala sam priliku i zadovoljstvo komunicirati s tisućama ljudi iz inozemstva. Svi su oni veliki zaljubljenici u Hrvatsku. Bilo da su Hrvati u dijaspori ili putnici koji su svoje srce ostavili u našoj zemlji. Ono šo im je još zajedničko jest nepoznavanje hrvatskog jezika, ali isto tako i nepoznavanje hrvatske kulinarske i kulturološke povijesti. Čim sam krenula pisati kuharicu, znala sam da će svaki recept imati svoju priču (kako, zašto i kada se jede), odnosno upoznavanje stranaca s našom kulturom jedenja. Tu su moji antropološki i spisateljski glasovi došli do izražaja. Tako da je kuharica oduvijek bila puno veći projekt od liste recepata.
Kako to da ste se fokusirali isključivo na deserte? Imate li u planu i izdanje sa slanim jelima?
Ima nešto u slatkome što nas ukorjenjuje i povezuje s domom. Naša sjećanja na bakine kolače, mirisi slatkih začina, zvukovi cvrčanja fritula ili krafni u vrućem ulju. Deserti imaju ogromnu asocijativnu moć, ali i snagu da djeluju na naše emocije. Mogu nas utješiti (ne ulaze deserti bez razloga u skupinu comfort food-a) na dnevnoj bazi, ali taj učinak može biti i puno dublji i dugotrajniji: deserti nas doslovno mogu povezati s našim kulturološkim identitetom. U to sam se uvjerila kada se na Facebook-u povela žučna rasprava o paradižotu i šnenoklama te o njihovim razlikama i sličnostima. Mi kod nas radimo veliku razliku između slatkog i slanog. Na engleskom govornom području glagol 'baking' podrazumijeva i slatko i slano pečenje. Tako da definitivno pripremam kuharicu koja će se bazirati na 'savoury baking', odnosno slanim tijestima, i raznim vrstama kruha i peciva.
Na koje ste načine prikupljali recepte? Jestu li možda obiteljsko nasljeđe?
Da, svi recepti su dio takozvane usmene predaje. Taj je intiman i neposredan način prenošenja kulinarskog znanja meni kao antropologinji bio neobično važan. S obzirom na to da je moje porijeklo jako raznoliko i obuhvaća i Dalmaciju i sjeverozapadnu Hrvatsku, nije mi bilo teško posegnuti za obiteljskim receptima. Obitelj moga supruga uskočila je kad je u pitanju Slavonija. Tamo gdje nisam imala direktne obiteljske kontakte, posegnula sam za klasičnim etnografskim metodama, a to je odlazak na teren i razgovor sa ženama koje su čuvarice kulinarskih tradicija u svojim krajevima.
Što zapravo kupci dobivaju ovom kuharicom?
Kupci dobivaju kolekciju najtradicionalnijih kolača iz svih dijelova Hrvatske. S tim da sam vodila računa da ne uključujem recepte koje je gotovo nemoguće reproducirati u inozemstvu. Jedan od takvih su salenjaci jer je vani gotovo nemoguće kupiti salo. Recepti su toliko detaljni i precizni (svaki od njih ima korak-po-korak upute popraćene velikim brojem fotografija) tako da je kuharica prikladna za ljude raznih razina kulinarski vještina. Početnici će se oduševiti kada im orehnjača konačno uspije a tijesto se ne odvaja od file, a oni vješti slastičari uživat će u mojim pričama, pogotovo u onom dijelu gdje hrvatske slastice uspoređujem s klasičnim talijanskim i francuskim tijestima (jer naše slastice i jesu adaptacija europskih klasika... recimo princes krafne nisu ništa drugo nego klasično pâte à choux/choux pastry iako to kod nas nitko nikada ne govori!). Naposljetku, svaki recept je isproban! Ja nisam samo sakupila recepte nego sam ispekla svaki kolač i više nego jednom. Sve fotografije su slikane u mojoj kuhinji i prikazuju moj proces pripreme.
Ja sam dobila potvrdu onoga što već godinama naslućujem, a to je da kad nešto radite svim srcem i stremite vrhunskoj kvaliteti, možete to odraditi sami. U ovom mom slučaju – bez izdavača. Kada vas vaši pratioci na blogu ili društvenim mrežama 'skuže' i kada vaša energija i entuzijazam postanu zarazni, ne treba vam više posrednik do vaše publike. U mom slučaju, dokazala sam da su internet i digital self-publishing sredstva autonomije koja vodi do potpunog poslovnog zadovoljstva.
Ove je godine objavljeno nekoliko kuharica čija su osnova hrvatska tradicionalna jela. Zašto se, prema Vašem mišljenju, fokus vraća s međunarodne kuhinje i fine dininga na "kuhinju naših baka"?
To su prirodne faze sazrijevanja 'tržišta'. Slično se prati i kod ostalih turističkih proizvoda. U prvoj je fazi naglasak na to da se povežemo s ostatkom svijeta, da mu budemo što sličniji i potvrdimo da smo dio određenog kulturološkog kruga. Daljnje sazrijevanje donosi do promišljanja o vlastitim korijenima i tradiciji, do revalorizacije onoga što smo oduvijek poznavali. Odjednom drugačije gledamo na bakinu hranu i počinjemo je vrednovati u toliko mjeri da se jednostavne jednolončnice počinju služiti u vrhunskim restoranima. Trendovi imaju tu veliki utjecaj. Povratak tradiciji, 'return to the ancient flavours', 'souping is the new juicing', 'eating clean', 'clean cooking' – to su sve trendovi koji počivaju na vrijednostima koja se vrlo prirodno podudaraju s bakinom kuhinjom.
Antropologinja ste i stoga se zanimanje za tradicionalnu kuhinju čini prirodnim. Je li kuharica produkt vašeg profesionalnog djelovanja ili se interes za kulinarstvo javio i ranije?
Antropolozi nisu nužno zainteresirani SAMO za tradicionalnu kuhinju. Mi promatramo na koji način kultura hrane (od pripreme do konzumacije, do skrivenih simbola) oblikuje ljudsko ponašanje i osjećaj pripadnosti nekoj zajednici. U tom smislu, meni kao antropologinji, najuzbudljivija je hrvatska kulinarsko-kulturološka povijest. Toliko se utjecaja premrežilo na području naše zemlje da bez rezerve tvrdim da smo jedna od najmultikulturalnijih zemalja u Europi. Naravno, uvijek kažem, naša se multikulturalnost ne zrcali u broju etničkih restorana, nego u kulinarskim utjecajima koji su se toliko ugradili u naša svakodnevna jela da ih više ni ne prepoznajemo kao strane ili etničke. I da, oduvijek sam imala interes prema kulinarstvu. Prvu sam tortu ispekla s 12 godina, a ovakav 'filozofski' odnos prema hrani, tu znatiželju i povezivanje hrane s našim dubljim osjećajima identiteta, njegujem još od ranih dvadesetih!
Pretpostavljam da već imate neke statističke podatke. Možete li nam otkriti je li interes veći u Hrvatskoj ili inozemstvu i jeste li zadovoljni rezultatima?
Interes je ogroman u inozemstvu, oko 80% kupaca su stranci. No, moram reći da ima dosta naših ljudi koji imaju bliske prijatelje u inozemstvu kojima kupuju kuharicu kao poklon. Zadovoljna sam rezultatima, a još zadovoljnija opisnim feedback-om koji mi u obliku maila ili Facebook komentara uljepšavaju svaki dan. Kada mi netko pošalje sliku svog domaćeg tijesta za štrudlu koje je uspio razvući zahvaljujući mojoj kuharici – mojoj sreći nema kraja!
