Drevne žitarice možda zvuče kao još jedan trend sa zdravog tanjura, ali su puno više od marketinškog trika. Riječ je o sortama koje su ostale vjerne svom izvornom obliku – bez agresivnog uzgoja, genetskih promjena ili industrijske obrade.
U mnogim dijelovima svijeta jedu se stoljećima, a danas ponovno nalaze mjesto u modernim kuhinjama zbog nutritivnih vrijednosti, otpornosti i raznolikosti okusa.
Što čini žitaricu drevnom?
Formalna definicija ne postoji, ali općenito vrijedi pravilo: ako se sorta žitarice uzgaja u istom obliku stotinama godina – bez modifikacija i intenzivne obrade – može se smatrati drevnom. Moderne sorte pšenice, primjerice, ne spadaju u tu kategoriju, ali njihove starije sestre – poput fara, prapšenice i pira – svakako da.
Crvena riža: stara sorta koja ima i boju i nutritivnu snagu
Osim pšenice, tu su i druge zanimljive opcije: crvena riža, plavi kukuruz i crni ječam. Rjeđe ih susrećemo, ali sve su to autentične, prirodne sorte koje kriju bogat nutritivni potencijal i zanimljivu kulinarsku primjenu.
A tu su i prave zvijezde – amarant, sirak (sorghum), tef i fonio. Sve češće ih nalazimo u specijaliziranim trgovinama, a njihova popularnost raste upravo zato što pružaju alternativu modernoj, jednoličnoj prehrani.
Okus, vrijednost i održivost drevnih žitarica
Drevne žitarice nisu samo zdrave – one su i održive. Za razliku od industrijski uzgojenih sorti, ove biljke zahtijevaju znatno manje vode, ne traže pesticide i uspijevaju u zahtjevnijim klimatskim uvjetima. U svijetu sve izraženijih klimatskih izazova, upravo ovakve biljke predstavljaju realnu alternativu budućnosti prehrane.
Na tanjuru, drevne žitarice nude kompleksnije okuse i bogatije teksture. Tef ima notu lješnjaka i blagi trag kakaa. Sirak je zemljan i slatkast, dok amarant daje lagano orašasti, gotovo začinski dojam.
Amarant je bogat proteinima i vlaknima
Osim što su zanimljivi za nepce, ove žitarice u organizam donose ono što mu često nedostaje – više vlakana, stabilniju energiju, vitamine, minerale i dulju sitost.
Kako koristiti drevne žitarice i gdje početi
Uvođenje drevnih žitarica ne mora značiti preokret u prehrani. Kreni jednostavno. Umjesto bijele riže – posluži crvenu ili crni sirak. Umjesto klasične zobene kaše, isprobaj kašu od pira ili fara. Salate, rižoti, juhice i kruh – sve su to jela gdje se ove žitarice savršeno uklapaju, a često i nadmašuju klasične opcije.
Dobro je znati da većina drevnih žitarica dolazi u cjelovitom obliku. To znači da nisu rafinirane ni ogoljene, pa time čuvaju više hranjivih tvari. Njihovo kuhanje zahtijeva možda nekoliko minuta više, ali okus i korist opravdavaju svaki trenutak proveden kraj štednjaka.
Zrno po zrno, ukusan i zdrav obrok!
