Dvorac Belaj kompleks je dvoraca iz XVI. stoljeća s povijesnim vinogradom, dvije vinarije, restoranom i odličnom lokacijom za razna događanja. Potkraj XVII. stoljeća dvorac je prodan istaknutom Johannu Weikhardu von Auerspergu, ministru vanjskih poslova Austrijskog carstva. Auersperg prepoznaje blagodati tla i mikroklime brda i započinje uzgoj maslina i vinove loze. Tako započinje vinogradarska priča o Belaju koja je oživila cijeli kraj.
Vinarija Dvorac Belaj danas je u vlasništvu obitelji Belay koji su se 2012. odlučili na kupnju ovog najočuvanijeg istarskog dvorca. Sve konce u rukama ovdje drži mladi član obitelji Zhan Belay koji je svoju adresu na par godina odlučio zamijeniti ovom istarskom. Vrlo jednostavne i komunikativne osobe, rekli bi da je ovaj mladi pravnik u iznenađujuće kratkom roku gotovo usavršio svoje znanje o vinu. Vidno impresioniran Istrom, dvorcem i vinarijom, s izrazitim žarom govori o planovima za budućnost dvorca Belaj, a oni su doista veliki - spa, sobe, I sve to s predivnim pogledom na vinograde i Učku.
Belaj je oduvijek bilo imanje s velikim vinskim podrumom i vinogradima tako da je bavljenje vinom i participiranje u tom smjeru bio logičan slijed, tim više što su u zakup dobili i okolne državne vinograde s malvazijom, chardonnayom, merlotom i crnim pinotom.
U počecima je vinarija surađivala s enolozima Gianfrancom Kozlovićem i Ivicom Matoševićem. Od 2016. godine cijeli proizvodni ciklus seli na imanje dvorca Belaj. Svake godine vina vinarije Dvorac Belaj donose zlatne i srebrne medalje s vinskih natjecanja Decanter i Vinistra. Vinarija godišnje na tržište stavlja više od 30 000 litara vrhunskih vina. Pod imenom Podrum Belaj, obitelj Ivić proizvodi rakije i med. Vina dvorca Belaj karakteriziraju ponajprije elegancija, preciznost i čistoća okusa. Sazrijevanjem u hrastovim bačvicama, na vlastitim kvascima, razvijaju se u klasičnom burgundskom stilu, čemu pogoduje i položaj na višoj nadmorskoj visini.
Za restoran vole reći kako je to jedna od najudobnijih blagovaonica u Istri, s 35 sjedećih mjesta. Sunčana terasa smještena je uz rub povijesnih vinograda, s 50 sjedećih mjesta. U našem restoranu kuhamo po konceptu ZERO km - od polja do stola, sva jela sparuju se s vinima i rakijama iz naše proizvodnje. U restoranu se nalazi sve što se može naći u krugu od nekoliko kilometara, cijela se ponuda bazira na svježoj domaćoj namirnici. Dio popodneva proveli smo u obilasku dvorca, dok smo se predvečer u suton prepustili degustacijama i iskoristili priliku za kratki razgovor s Filipom Savićem:
Koliko si puta bio prvak Hrvatske, na koja si natjecanja izlazio van države i koliko si dugo član Sommelier kluba?
Prvak države sam bio tri puta, ali mislim da je puno bitnije za moj razvoj ta faza od nekih 10-ak godina učenja, druženja i putovanja s kolegama sommelierima. Dosta toga smo prošli zajedno i vjerujem puno napredovali kao ljudi, a ne samo kao profesionalci.
U Sommelier klubu sam 11 godina, sudjelovao sam na svjetskom prvenstvu u Argentini 2016. i na europskom u Beču pròšle godine.
To su bila velika životna iskustva.
Vino, posao ili stil života?
Vino mi je svakako i posao i način života. Ono je jedan poseban medij koji spaja ljude inače različitih interesa.
Kakva vina osobno preferirate?
Nemam omiljeno vino ili stil vina. Kao sommelier uvijek razmišljam o vinu u kontekstu sljubljivanja s jelima.
Svako vino ima svoj par. Ipak, preferiram vina koja pokazuju svoj terroir kako bi Francuzi rekli. Znači, posebnost i karakterističnost sorte, klime, mikrolokacije i vinara.
Vinska regija koju biste željeli posjetiti, a niste imali prilike i zašto?
Još uvijek ima dosta regija koje želim posjetiti. Ponajprije Burgundiju i Mosel, iz jednostavnog razloga jer se tamo proizvode neka od najiznimnijih vina na svijetu.
Što mislite o vinskoj kulturi u Hrvatskoj općenito , što se tiče restorana, a i publike?
Vinska kultura u hrvatskoj neprestano raste i razvija se. Restorateri i ugostiteljski djelatnici se neprestano moraju educirati jer su gosti sve informiraniji i zahtjevniji. I vinari se dižu i prilagođavaju. Shvatili su da je budućnost i posebnost hrvatskih vina u autohtonim sortama, tako da zadnjih godina svjedočimo porastu upravo takvih vina. Sve je to jedan začarani krug, ali u pozitivnom smislu. Jedni druge guramo naprijed i zajedno učimo i razvijamo se.
Koliko je u zadnjih par godina zanimanje Sommelier dobilo na značenju?
Zanimanje sommeliera kod nas još uvijek nema značaj koji ima primjerice u razvijenijim zemljama. Mislim da ga mnogi ugostitelji, a ponajviše hotelijeri vide kao pomodarstvo, a ne kao ozbiljnu i korisnu profesiju. Misle npr. kako su do sada u modi bili sommelieri, a danas su recimo baristi. Ja volim reći da nisu valjda Talijani, Nijemci, Francuzi, Britanci, Amerikanci, Japanci i drugi ludi jer sommeliere drže nezamjenjivim specijalistima/profesionalcima u visokom ugostiteljstvu.
Ipak, i kod nas je u zadnjih 20-ak godina napravljen velik napredak, ponajprije zahvaljujući Hrvatskom sommelier klubu.
Koliko jedan Sommelier da bi bio uspješan mora provesti vremena i educirajući se?
Svaki sommelier se educira koliko mu to slobodno vrijeme i financije dopuštaju. Iako, svatko tko želi će naći vremena, a i novaca. Mislim da je to prilično individualna stvar. Učenje nikada ne prestaje (nije floskula). Zadnji svjetski prvak je izjavio kako uči 2 sata dnevno, ali mislim da se radilo o periodu od nekih 10-ak godina i da tu nije uračunao degustiranje, sam rad itd., već samo učenje teorije. Čovjek je inače inženjer nanotehnologije pa vjerujem da zna učiti bolje od mene (smijeh). (Zato i je svjetski šampion).
Filipa ste mogli vidjeti i upoznati na netom završenom opatijskom festivalu Hedonist, a mi iskreno jedva čekamo naredno izdanje.
