Ni u tom klasičnom Moët & Chandonu Imperial Brutu, koji kod nas košta oko 365 kuna, ne plaćamo zrak, ali ugljikov dioksid ulazi u cijenu pa za svakih milijun mjehurića izdvajamo oko kunu i pol. Ružičasti šampanjci u pravilu su skuplji pa u Moët & Chandonu Rosé Impérial (450 kuna za butelju) milijun mjehurića stoji 1,8 kuna, a u Dom Perignonu, najboljem bijelom šampanjcu te kuće (1250 kuna za bocu), čak pet kuna.
Nategnuti su, naravno, ovi "računi", jer taj plin nam kvasci proizvedu besplatno, onako usput, pretvarajući grožđani šećer u alkohol. U šampanjcima, međutim, plaćamo vrijeme potrebno da ovo prekrasno piće dostigne pravu kvalitetu. Svaka šampanjera koja drži do sebe proizvodi šampanjce bez oznake berbe i one s istaknutim godištem. Non vintage šampanjci su dva do tri puta jeftiniji, proizvode se svake godine i uvijek su sličnih aroma i okusa jer se, najjednostavnije rečeno, kvaliteta u lošijim godinama standardizira dodavanjem vina iz starijih godišta. I takvi šampanjci, međutim, odležavaju na kvascima najmanje godinu dana.
To su propisali sami proizvođači grožđa i vina, što je u Champagnei uglavnom odijeljeno, međutim svaka šampanjera koja drži do sebe, i šampanjce bez oznake berbe drži na kvascima dvije do tri godine. Vintage šampanjce, one na kojima je godina istaknuta, rade od grožđa iz jedne berbe, a na kvascima moraju odležati najmanje tri godine. U praksi, uglavnom leže četiri do deset godina. Tako možemo reći da fine non vintage šampanjce, kakvi su, primjerice, R de Ruinart Brut, Taittinger Brut Réserve, Veuve Clicquot Brut, Bollinger Special Cuvée, G. H. Mumm Brut.., čija je cijena u Hrvatskoj malo viša od 300 kuna, plaćamo stotinjak kuna po godini putovanja od vinograda do naše čaše. Vintage šampanjcima, a takvi su Dom Perignon, Dom Ruinart, Bollinger R.D., Krug, Perrier-Jouet Fleur de Champagne. Louis Roederer Cristal..., godina sazrijevanja stoji od 200 do 400 kuna.
Kod naših pristojnih pjenušaca, godina zrelosti, ovdje ipak nećemo koristiti riječ starost, košta od 40 do 50 kuna. Jednogodišnji Poy sad je na akciji i stoji 35 kuna, odlični pjenušci Misal porečke vinarije Peršurić su oko 100 kuna, a mnogi su odležali dvije godine, Tomčev Diplomat je trogodišnjak i, pogađate, cijena mu je 150 kuna. A njihov pjenušac iz amfore je berba 2010. Prešao je dakle petu godinu, a košta 275 kuna.
Amerikanci tvrde da pri tlaku od šest atmosfera u boci, čep leti brzinom od 65 kilometara na sat ako se makne žica koja ga pridržava i pusti da ga pritisak sam izbaci. Svaki kilometar, po tome, plaćamo kunu kupujući Freixenet Cordon Negro Brut, katalonski pjenušac proizveden klasičnom šampanjskom metodom druge fermentacije u boci s odličnim odnosom kvalitete i cijene. Nijemci su, pak, divljački zatresli bocu pjenušavog vina u kojem je tlak bio 2,5 atmosfera i čep je poletio brzinom od 40 kilometara na sat. Toliko je i cijena njemačkog pjenušca Söhnlein Brillant koji je proizveden tankovskom ili charmat metodom u kojoj mjehurići nastaju u velikim tankovima i puno brže nego u bocama, već za dva-tri mjeseca.
Unatoč brzini, čep s boce pjenušca ili šampanjca ne može ubiti čovjeka. Municija u paintballu leti nekoliko puta brže. No, nije dobro pri otvaranju uperiti bocu u nekoga jer čep može poletjeti i više od 50 metara. Toliko ga je 1988. izbacio Amerikanac Heinrich Medicus, a toliko kuna otprilike stoji i litra ugodnog pjenušca od terana Perla Rose Brut. Jasno je da u boci nema litre, nego 0,75 ružićaste Perle, a košta oko 45 kuna. Ovaj put svaki metar košta kunu.
Do prije pedesetak godina pjenušac se pio iz plitkih i širokih čaša, oblikovanih još krajem 18. stoljeća prema dojkama Marije Antoinette. Potom su ga počeli točiti u uske i visoke čaše koje nemaju toliko dobru priču, ali iz njih je šampanjac ljepši jer se prekrasno vidi kako se uzdižu mjehurići. Za pravi užitak u mirisima i okusu treba odabrati klasičnu čašu za bijela vina.
Marylin Monroe je imala prevelike grudi (da se razumijemo, to nije kritika nego pohvala) za bilo koju čašu šampanjca pa si ga je istočila u kadu. Legenda je da se okupala u sadržaju 350 boca šampanjca. Nadam se da je samo legenda. To prekrasno piće zaslužuje ipak ljepšu sudbinu, uostalom, uloga mu je da nam oplemeni život, a ne da se 262,5 litara izlije u kadu. Uostalom, nije li žalosno i kad ga se protrese i prolije nakon auto utrka ili nakon novogodišnjeg odbrojavanja' I zato, uživajte u pjenušavim vinima, sad je pravo vrijeme - živjeli!
