Ponuda hrane i restorana u Australiji zapravo je raznolika, a zbog multikulturalne povezanosti s Azijom i Europom u gradovima kao što su Sydney i Melbourne, pa i Perth i Hobart možeš pronaći neke od najboljih restorana raznih svjetskih kuhinja koji će ti poslužiti aromatična jela živih boja. No što je s autohtonom australskom hranom?
Brojne su priče i teorije o nastanku Lamingtona
Iako ona možda nema dugu povijest, Australija ima svoj gastronomski identitet, a u njega se ubrajaju i Lamingtoni ili australski čupavci s džemom od jagoda.
Skroman i jednostavan, Lamington je možda i najslavniji australski/novozelandski desert nastao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Njegova originalna verzija - u jednostavnom obliku kocke umočene u čokoladu i uvaljane u kokosove mrvice - najpopularnija je, a sve su češće i novije verzije s dva biskvita između kojih u sredini možeš pronaći vrhnje, džem od jagode, malina, a ponekad i od limuna. Spomenute, novije verzije najpopularnije su u državama Victoria i Južna Australija, dok je verzija s limunom najpopularnija na Novom Zelandu.
Većina se slaže da je sve počelo u ljeto 1900.
Kada je u pitanju podrijetlo ovog laganog, čokoladnog deserta većina se slaže da je sve započelo jednog vlažnog ljeta 1900. godine kada je britanski političar i kolonijalni upravitelj, koji je obnašao dužnost guvernera Queenslanda od 1896. do 1901.,Charles Cochrane-Bailliea, drugi barun Lamington sa svojom suprugom odlučio otići u posjet svojem seoskom imanju Harlaxton u Toowombai u sunčanoj državi Queensland u nadi da će tamo, u planinama, pronaći malo osvježenja. S njima je, naravno osim osnovnog osoblja, pošao i francuski kuhar Armando Gallanda.
Zanimljiv je i podatak da je chef Galland, prije dolaska u Australiju, živio u Francuskoj te je bio dobar prijatelj s Victorom Hugom, francuskim romanopiscom, a radio je i kao chef za vojvodu i vojvotkinju od Yorka koji su kasnije postali kraljem i kraljicom Engleske.
Lamingtons
Jednoga dana imanje su posjetili neočekivani gosti, a osim čaja, chef Gallanda odlučio je poslužiti i maleni slatki zalogaj kojeg je tek trebalo spremiti. Odluka je trebala biti donesena na brzinu, a on je odlučio uzeti dan ranije ispečeni biskvit, narezao ga je na kocke, umočio u čokoladu i uvaljao ga je u mrvice kokosa.
Dobiveni rezultat oduševio je goste, ali i samog baruna Lamingtona te ih je nekolicina odmah zatražila i recept. Prema ovoj priči, već sljedećeg mjeseca recept je izašao u Queensland Ladies Home Journalu te je bio nazvao kao "Lady Lamington's kolač od čokolade i kokosa".
Kokos kao namirnica u to vrijeme nije bio popularan u europskim kuhinjama, ali ga je chef Gallanda koristio zbog svoje žene, rođene Tahićanke, kojima je kokos jedna od osnovnih namirnica.
Druga priča tvrdi da je kuhar lorda Lamingtona ili možda jedna od sluškinja slučajno ispustila spužvastu tortu u zdjelu s čokoladom, te ju je zatim posipala kokosom kako bi dobila nešto privlačniji izgled.
Protagonistica treće priče bila je učiteljica kuhanja u strukovnoj školi u Brisbaneu Amy Schauer koja je kolač navodno nazvala po Lady Lamington koja se posebno zalagala za obrazovanje djevojaka te bila pokroviteljica spomenute škole.
U zapisima je lady Lamington opisana kao draga i ljupka žena baruna Lamingtona s kojim se nakon Queenslanda preselila u Bombaj.
Barun Lamington mrzio je ovu popularnu slasticu
Pickle navodi da je ova australska slastica zapravo nastala kao rješenje za biskvite koji su bili neiskorišteni ili prepečeni te da su bili nazvani Lamingtonima zbog Homburga, šešira kojeg je sam barun često nosio.
Ironija u cijeloj priči jest navod da je barun Lamington mrzio ovu danas popularnu slasticu te ih je nazivao "onim prokletim, spužvastim, vunenim keksima." Barbara Santich u svojoj je knjizi Bold Palates: Australia's Gastronomic Heritage napisala da je "Lamington cake" prvi puta spomenut u novinama 1896. godine prilikom pisanja članka o događaju u čast lorda Lamingtona, "Lamington Function" na kojem se osim spomenutog kolača, posluživao i Lamington čaj, ali i Lamington juha.
Santich zatim navodi da je 1910. recept došao do Tasmanije i bio predstavljen u Deloraine Showu, a 1911. čitatelj Adelaide Advertisera zatražio je recept za "Lamington Plate."
Zaokret u priči
Zaokret u cijeloj priči dolazi u 2014. godini kada je objavljeno istraživanje Sveučilišta Auckland u kojem stoji da je "Lamington" zapravo "Wellington" te da je on izumljen na Novom Zelandu kao kolač koji sa sastoji od dva spužvasta deserta ukrašen naribanim kokosom.
Istraživači kao dokaz navode akvarel umjetnika JR Smythea iz 1888. godine na kojem je navodno prikazan djelomično pojeden Lamington kolač koji se nalazi na radnoj površini unutar kolibe iz koje se vidi pogled na Wellington Harbor - veliku prirodnu luku na južnom kraju sjevernog otoka Novog Zelanda.
Poznati su i kao putna slastica
Verzija Lamingtona poznata je i u Južnoj Africi. Tamo ih nazivaju Ystervarkiesima - malenim kockama veličine 3 do 4 centimetra, umočenim u čokoladu i uvaljanima u kokos koje ih podsjećaju na ježeve, a najčešće se služe uz čaj iako su i odlična slastica za ponijeti na put zbog zahvalnog izgleda, ali i dugotrajnosti.
Guinnessova knjiga rekorda navodi da je najveći ikad napravljeni Lamington nastao 11. lipnja 2011. u Newtown ragbi klubu u Toowoombi, a težio je čak 2361 kilograma.
U novije se vrijeme, svake godine 21. srpnja u Australiji obilježava i nacionalni dan Lamingtona, „National Lamington Day." Dakle, koje god podrijetlo i priča bila istinita, Lamington je danas neizostavni dio slastica australske kuhinje i povijesti i njihov nacionalni ponos, a u nastavku pročitaj kako da komadić te "Down Under" zemlje doneseš i u svoju kuhinju.
Lamingtons
Lamingtons - australski čupavci
Sastojci:
- 250 g maslaca sobne temperature
- 350 g glatkog brašna
- 400 g šećera
- 2 žličice čistog ekstrakta vanilije
- 4 velika jaja
- 2 žličice praška za pecivo
- 1/4 žličice soli
- 230 ml mlijeka
- 20 grama džema od jagoda
- 450 grama kokosovog brašna
- 200 g tamne čokolade
Postupak:
- Zagrij pećnicu na 160 stupnjeva. Dva lima za pečenje obloži masnim papirom na koji namaži malo maslaca, a zatim ga pobrašni. Višak brašna isipaj u posudicu i stavi ju sa strane.
- U posudu dodaj 200 grama maslaca i šećer te ih električnim mikserom lagano umuti kako bi dobila prozračnu i meku smjesu, oko 3 minute, a zatim dodaj ekstrakt vanilije i nastavi mutiti smjesu te za kraj dodaj jaje i muti smjesu sve dok ne postane jednolična.
- U drugu zdjelu prosij brašno, prašak za pecivo i sol. Zatim uzmi prvu smjesu od jaja i u nju naizmjence polagano dodaj smjesu brašna i mlijeko, tako što ćeš prvo dodati malo brašna, zatim mlijeko, pa ponovno brašno i tako do kraja.
- Dobivenu smjesu podijeli na dva prethodno pripremljena lima za pečenje. Stavi ih u pećnicu i peci otprilike 30 minuta sve dok tester ili čačkalica zapiknuta u tijesto ne izađe čista.
- Jednom gotovo, tijesto izvadi iz pećnice i pričekaj da se malo ohladi. Zatim ga stavi na žičanu podlogu kako bi se ohladilo do kraja.
- Jedno tijesto premaži džemom od jagoda, a drugo zatim stavi na vrh i lagano pritisni. Uz pomoć noža obreži neravne vanjske dijelove tijesta ako ih ima te ga zatim nareži na jednolike kockice.
- Usitnjeni kokos stavi u srednje veliku posudu. Manji lonac napuni vodom, do polovice i stavi ga na vatru. Kada voda zakipi, na lonac stavi staklenu posudu u kojoj se nalazi čokolada i malo maslaca. Smanji vatru i pričekaj da se čokolada otopi kako bi nastala smjesa za glazuru, a kada se smjesa sjedini smanji vatru na najmanje. Bilo bi dobro da je posuda u kojoj se nalazi otopljena čokolada dublja i uža kako bi ti bilo lakše uvaljati kolače.
- Uzmi kolač narezan na kocke i stavi ga u čokoladu. Uz pomoć vilice premaži ga cijelog čokoladom, a zatim ga digni i pričekaj da se višak nje ocijedi.
- Prenesi kolač u posudu s usitnjenim kokosom i koristeći drugu vilicu cijeloga uvaljaj u kokos kako bi bio obložen sa svih strana.
- Prenesi gotov kolač na žičanu podlogu kako bi se svi sastojci primili i očvrsnuli te nastavi dok sve kocke ne obložiš čokoladom i kokosom. U slast!
