Proljeće. Konačno. Nakon skoro šest mjeseci preranog mraka, jutarnjeg struganja zaleđene šajbe auta, promočenih cipela i smrznutih prstiju, travanjsko sunce radni stol i svu silu tehnologije na njemu pretvara u mjesto od kojeg me već lagano prolaze trnci. Koncentracije za tipkanje po bilo kojoj platformi više jednostavno nema. Gojzerice su, uz kleme za akumulator, preuzele ulogu osnovne opreme četverokotačnog ljubimca, a pletena košara i planinarski borbeni komplet konačno prestaju smetati u gepeku. Zagreb je geolokacijski na fantastičnoj poziciji.
Osim što su more i Alpe, dva prirodna elementa bez kojih život pasioniranog gljivara, planinara i izležavača na suncu skoro da i nije moguć, udaljeni niti sat i pol vožnje od kućnih vrata, još uvijek ogromne površine okolice glavnoga grada prekrivene su šumom i livadama uokolo njih. A što to sve tamo možete naći, ubrati ili barem poslikati svojim zilionpikselnim mobitelom a da nije poludivlji grizli ili šumska vila? Puno toga. Obzirom na nedavne kiše i trenutno vrlo jako sunce, i apsolutni laik nalazi se u domeni sigurnog događaja pronalaska nekoliko ukusnih samoniklih poslastica.
Smrčci (lat. Morchella)
Izgledom neobične gljive iz porodice Morchella, smrčci se, uz tartufe i vrganje, smatraju prvorazrednom šumskom poslasticom. Doduše, ne rastu samo u šumi. Staništa smrčaka su vrlo često rubovi livada, područja pored rijeka i potoka, pogotovo pod jasenom, lijeskom, topolom i starom jabukom. Ponekad se mogu pronaći na smetlištima, na odbačenom građevinskom materijalu, ruševinama, gradskim parkovima, odnosno, posvuda gdje druge gljive u pravilu ne uspijevaju. U Hrvatskom možete pronaći 6-7 vrsta smrčaka – Obični smrčak, Stožasti smrčak, Debelonogi, Rebrasti (na slici), Hibridni… Smrčci su u narodu vrlo poznate gljive i ljudi ih često skupljaju kao jednu vrstu. Sve vrste smrčaka su jestive, izvrsne kakvoće, uz napomenu da se NE SMIJU KONZUMIRATI SIROVI. Sirovi smrčci sadrže termolabilne toksine koji se kuhanjem raspadaju.
Običan smrčak (lat. Morchella vulgaris (Pers.) Boudier)
KLOBUK: 10-15 cm visok, ovalno produžen ili nepravino okruglast; rebra se nepravilno isprepliću i tako tvore nepravilno produžene i vijugave rupe (alveole) bez nekog geometrijskog oblika; donji rub klobuka prirastao je za stručak, boju ima čađavosmeđu, blijedosmeđu ili žutosmeđu, vrhovi rebara su redovito svjetlije boje od boje alveola.
STRUČAK: 3-5 cm visok, debeo, prema dnu deblji, nepravilan, pri dnu brazdast, šupalj, bjelkaste bolje.
MESO: bjelkasto ili oker, miris i okus su vrlo ugodni
SPORE: glatke, eliptične
STANIŠTE: raste u proljeće po šumama
UPOTREBLJIVOST: jestiva, izvrsne kakvoće
Češka smrčkovica (lat. Verpa bohemica (Kromb.) Boudier)
Ako su smrčci vjesnici proljeća, onda je Češka smrčkovica vjesnik smrčaka. Raste u rano proljeće, vrlo je rijetka, a prema predaji masovno raste uz vrstu vrbe čije se grančice u proljeće prodaju pod nazivom “cica-mace”. Iako je jestiva i dapače izvrsna (kaže literatura), Češka smrčkovica je strogo zaštićena gljiva i njeno branje je zabranjeno zakonom. Ako vam se i posreći da je pronađete, fotografsku tehnologiju u ruke i škljocajte.
KLOBUK: nepravilno stožast ili zvonolik, najprije smeđastožut, zatim postane smeđast; u mladosti su vijugavi nabori najčešće obli i uzdužno postavljeni, poprečna rebra su niža i plosnatija; pod starost se nabori stanje i postanu crnkasti, klobuk se drži za stručak samo na tjemenu, a ostali dio slobodno visi oko stručka poput zvonca; naraste do 5 cm visoko.
STRUČAK: u mladosti blijed i crvenkasto nahukan, kasnije postane vodenastožućkast i prstenast zbog bijelih pahuljičastih čehica, valjkast ili stisnut, šupalj, lako lomljiv; unutrašnjost je pahuljičasto spužvasta; naraste do 15 cm u visinu.
MESO: vodenasto, bjelkasto, kasnije žućkasto, prilično tvrdo, miris i okus su ugodni.
SPORE: eliptično-duguljaste, glatke, vrlo velike, otresina je okeržuta
STANIŠTE: raste u rano proljeće na sunčanim stranama u vlažnim listopadnim šumama, osobito ispod vrba
UPOTREBLJIVOST: jestiva, izvrsne kakvoće
Ožujka (lat. Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bresadola)
Još jedan vjesnik proljeća, jestiva, izvrsne kakvoće (smatra se jednom od najboljih vrsta gljiva), ali na (našu) žalost također strogo zaštićena gljiva koja se nalazi na crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske. Ožujka je još rijeđa gljiva od Češke smrčkovice zbog toga što je izvrsni majstor kamuflaže. Ako pronađete jedan primjerak, treba nastaviti prevrtati otpalo lišće i postoji velika vjerojatnost da ćete pronaći cijela gnijezda. Raste po brežuljcima, ispod smreka i jela, ali kod nas pod bukvama i kestenima. Kada je zima bez snijega i jako hladna, ožujki neće biti puno jer će hladnoća nepovoljno utjecati na rast micelija. Ako je zima relativno blaga s puno snijega on štiti njihov micelij od hladnoće. Kad nastupi toplije vrijeme i snijeg se počne otapati te gljive će brzo izmigoljiti van.
KLOBUK: 3-10 cm širok, u mladosti sveden, zatim otvoren i na kraju u sredini udubljen, valovitih rubova, mesnat, gladak, boju ima vrlo promjenjivu; mladi primjerci mogu biti potpuno bijeli, osobito ako su prekriveni otpalim lišćem; zatim postanu svijetlosivi, nije ljepljiv i nema vodenastih tragova.
LISTIĆI: srednje gusti, debeli, najprije bijeli zatim sivkasti, lagano se spuštaju niz stručak, a međusobno su povezani žilastim naborima; oštrica je uvijek svjetlija.
STRUČAK: 3-8 cm visok, mesnat, pun, ravan ili svinut, najprije bijel a kasnije sivkast, naročito pri dnu, prema gore je kao prekriven injem.
MESO: debelo, mekano i vlaknasto, bijelo, ispod klobuka sivkasto, miris i okus su netipični i nedovoljno izraženi
SPORE: malo eliptične, glatke, otrusina bijela
STANIŠTE: ovu gljivu možemo zvati i prvijencem proljeća jer raste u rano proljeće kao prva zanimljiva vrsta; najviše voli silikatna tla ispod crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; prilično je rijetka
UPOTREBLJIVOST: jestiva, izvrsna
Za kraj 10 gljivarskih zapovijedi koje morate znati u pola noći:
1. Ne beri i ne jedi gljive koje sasvim sigurno ne poznaješ.
2. Ne nosi gljive u zatvorenim torbama, naprtnjačama, kantama, PVC vrećicama i slično. U obzir dolaze samo pletene ili prozračne košare.
3. Ne jedi sumnjive primjerke gljiva: premlade, prestare, promočene, sitne, smrdljive, gorke, ljute.
4. Ne jedi gljive koje si dobio od “dobrog” samoukog poznavaoca gljiva.
5. Ne miješaj u košari jestive sa sumnjivim ili otrovnim gljivama.
6. Nema ni jednog općeg pravilakojim bi otrovnu gljivu razlučili od jestive. Nisu jestive sve gljive koje rastu na panju, niti sve one koje jedu razne životinje, niti sve one koje ne mijenjaju boju mesa. Beri samo ono što dobro poznaješ.
7. Jela od gljiva pripremi odmah nakon branja, eventualno drugi dan ili gljive odmah očisti pa ih konzerviraj. Ne podgrijavaj jela od gljiva i ne drži gljive sirove ili pripremljene u hladnjaku. Ne jedi gljive u velikim količinama, jer su većinom teško probavljive.
8. Svaku gljivu koju ubereš, još jednom kod kuće na miru pregledaj, konzultiraj stručnu literaturu i ako nisi siguran pitaj stručnjaka za gljive. Ne eksperimentiraj na sebi i svojim bližnjima s jestivošću sumnjive i nedovoljno poznate gljive.
9. Pravi poznavalac i ljubitelj gljiva se postaje polako, ustrajnim proučavanjem literature, razmjenom iskustava među gljivarima, pohađanjem predavanja o gljivama i izložbama gljiva u organizaciji stručnih gljivarskih udruženja.
10. Nikad ne smetni s uma da je OPREZ MAJKA MUDROSTI.
Detaljan popis jestivih biljaka koje možete pronaći u šumi u vašoj blizini, pogledajte na blogu eNOgAStrObRUtaL!
