Za nedavna posjeta Požeško-slavonskoj županiji, kao dio otkrivanja svega što obuhvaća projekt Svijet graševine, osim u obilju slavonskih jela, vina i rakija, uživala sam i u bogatoj ponudi kulturnih sadržaja, a kao velikoj ljubiteljici tradicije i folklora i iskusnoj folklorašici posebno me se dojmilo sve što se dotiče bogate slavonske tradicije. Nije lako pogoditi – jedna od mojih omiljenih stanica (bilo ih je više, a o njima u idućim tekstovima) bio je Muzej bećarca u Pleternici koji na odličan način prikazuje bogatstvo slavonske kulturne baštine.
Svi se ponekad volimo nasmijati i razveseliti uz neki dobar i sočan bećarac, no koliko je njegova kratka i slatka forma duboko ukorijenjena u život Slavonaca može se shvatiti i doživjeti upravo na ovom jedinstvenom mjestu. Priča o bećarcu, koji se od 2011. godine nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, u Muzeju bećarca dijeli se na šest dijelova.
Muzej bećarca u Pleternici dio je projekta Požeško-slavonske županije Svijet graševine, čija je ukupna vrijednost 8.729.448,52 eura, a koji je sa 7.364.375,34 eura sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. Projekt Svijet graševine, osim Muzeja bećarca, uključuje još i obnovu i opremanje Spahijskog podruma u Pakracu.
Sve kreće s Malom kućom graševine gdje doznajemo sve o ovoj najzastupljenijoj vinskoj sorti u Hrvatskoj, koja je upravo u Požeško-slavonskoj županiji najbolja i oko nje se vrti baš sve, pa i bećarci se pjevaju njoj u čast, baš kao i vinu općenito. I kroz ostale muzejske cjeline – Uvod u svijet bećarca, Bećarac kroz život, Bećarski kalendar i Bećarsku rapsodiju doznajemo koliko je bećarac utkan u život Slavonaca, ali i koliko je vezan i uz lokalnu gastronomiju.
Nemali broj bećaraca dotiče se rakije, kobasica, kulena i ostalih slasnih specijaliteta bez kojih je život u ovome kraju nezamisliv. No u Muzeju bećarca doznajemo i što su nekad jeli Slavonci. Jer za razliku od sada, kada je simbol posjeta Slavoniji i njihove neizostavne gostoljubivosti, obilje hrane, narezaka, rakije, vina, kolača… Slavonci su nekada vrlo skromno jeli, a spomenuti specijaliteti čuvali su se samo za posebne prilike. Svakodnevica je, za razliku od blagdana i drugih posebnih prilika, na njihov stol donosila jednostavna, jednolična jela od brašna, povrća, malo sušenog mesa…
Lunjajući tako Muzejom bećarca, u dijelu gdje se opisuje slavonska svakodnevica, pronašli smo i genijalan recept za tradicionalno slavonsko jelo – cicvaru. Rukopis pripada Katici Trepšić iz Velike Kopanice, omiljenoj prabaki koja je u svome selu poznata kao velika majstorica od kolača. Cicvaru je prema ovom receptu izradila nebrojeno puta i s veseljem ga podijelila sa svim posjetiteljima Muzeja bećarca.
Uz recept Katice Trepšić nalazi se fotografija cicvare koju je pripremila domaćica Manda Štimac iz Zagrađa (njezin recept, koji varira tek u količinama, može se pak pronaći u izvrsnoj knjizi "Kuharica bećarca i gange"), a autor te fotografije izložene u Muzeju bećarca je Đurđe Stošić. Mi smo pak za ilustraciju ovog teksta koristili fotografiju cicvare koju je snimio gastro bloger, Slavonac Vedran Bošković, autor bloga Začinjeno s ljubavlju.
Cicvara je starinsko jelo, prisutno na cijelom Balkanu, a bećarski običaju izvukli su ga u Slavoniji iz zaborava te predstavili kao zdravo skromno, jednostavno jelo. Kad je gotova, a prije posluživanja, topla cicvara može se preliti kiselim vrhnjem ili kiselim mlijekom rado dodatne sočnosti i bogatijeg okusa.
Cicvara
Sastojci:
- 3 dcl kajmaka
- 3 jaja
- šaka oštrog brašna
- malo soli
Postupak:
- Cijela jaja lagano izmuti, dodaj kajmak, brašno i sol.
- Sve dobro promiješaj, izlij u lonac, miješaj i kuhaj na vatri dok se mast iz kajmaka ne odvoji.
- Jede se toplo.