Kakav je osjećaj vratiti se na male ekrane nakon dvije sezone?
Već sam se bila zaželjela ozbiljnije opet raditi, pa mi je povratak došao u pravom trenutku. Ovaj format je specifičan – uopće nemam osjećaj da snimamo za televiziju. U danima kada snimamo svi smo zajedno, od jutra pijem kavu s drugim članovima žirija, onda gledamo ljude kako kuhaju, pa kušamo njihova jela, danima živimo zajedno, pa onda sva komunikacija teče potpuno prirodno… Uopće ne razmišljam o tome da će to jednom biti na malim ekranima.
Kako je bilo odvojiti se od djeteta i vratiti se u "svijet odraslih"?
Izazovno. Sve se sabilo u isti dan – moj početak snimanja, i prvi dan adaptacije na vrtić. Prvi tjedni nisu nam bili najlakši, ali prošli smo kroz to hrabro. Tješim se time da je došlo vrijeme da djetetov svijet naraste, i da je dobro i za njega i za mene da nema mamu čiji se cijeli svijet vrti samo oko njega, kako je dosad bilo.
Kako uspijete balansirati sve privatne i poslovne obaveze? Ipak ste članica žirija u Tri, dva jedan - kuhaj, urednica časopisa "Mrvica" i majka.
Kao i sve mame na svijetu – multitaskam, loše spavam i stalno se borim s osjećajem krivnje: kad sam s djetetom muči me to što ne radim, a kad radim muči me to što nisam s djetetom. Rješavam to tako da se potpuno predajem onome što radim – kad sam s djetetom, nastojim biti potpuno prisutna i posvećena njemu, a takva sam i na poslu. Druge nema. Pomaže mi i to što znam da sam u ove dvije i pol godine djetetu dala svoj apsolutni maksimum, nisam se štedjela i mislim da je dobio baš lijepi start za život.
Frilenserski je život nesiguran, ali nudi i te neke lijepe benefite – kad odradiš jedan veći projekt, onda neko vrijeme opet imaš malo više zraka, neke bolji ritam života, manje monotonije, pa možeš ipak više pružiti djetetu. To mi odgovara. I još jedna važna stvar - nisam sama u svemu tome. Sad kad je dijete krenulo u vrtić, muž i ja dijelimo sve obaveze, a puno mi pomaže i mama.
Kako ste bili došli na ideju pokretanja magazina "Mrvica"?
Prije nešto više od sedam godina otišla sam u slobodnjake jer sam bila prezasićena redakcijskim životom. Mrvicu sam pokrenula bez velikog plana – jer je to ono što volim i znam raditi. Pisanje i danas smatram svojim primarnim pozivom, a Mrvica mi je neka bazna platforma na kojoj radim sve što hoću. Moje je mišljenje da nije dobro kad čovjek ide samo za poslovima koji nose novce. Tako izgubiš identitet. U tekstovima koje radim za Mrvica ja sam doma – tako ostajem na željenom kursu. I okružena sam suradnicima koje volim i poštujem.
Pokrenuli ste i radionice za roditelje na temu prehrane male djece "Sretno djete koje sve jede". Kakav je odaziv? Jel li još uvijek lakše otići u dućan i pekarnu i kupiti gotovo ili su se roditelji ipak malo pokrenuli i shvatili koliko je važna prehrana kod djece?
Upravo završavam i malu kuharicu pod istim imenom i na istu temu, pa će se, kad knjiga izađe iz tiska, i radionice opet aktivirati. Naravno da je lakše i jeftinije dati djetetu nešto iz pekare. Ali ako kreneš tom linijom manjeg otpora vrlo lako dođeš do toga da dijete ne jede ništa osim kruha, šećera i junka. Statistike o povećanju tjelesne težine djece u Hrvatskoj već su alarmantne (oko 35% djece ima višak kilograma!), a to je najdirektnije vezano s kvalitetom prehrane i sjedenjem pred ekranima. Dobra i raznolika prehrana se uči od malih nogu i na dugi rok. Treba ustrajati, a to traži i truda, vremena i novca. Dio roditelja je toga svjestan, a velika većina i dalje ide linijom manjeg otpora, iz ovih ili onih razloga.
Je li vam dijete gurman ili mali izbirljivac?
Do godine dana jeo je savršeno, a nakon toga je postao izbirljiviji. Rekla bih da je normalno dijete – ima faze kada jede super i faze kada jede nikako. Sada je prezaigran da bi sjedio za stolom, jeo bi samo ono što može pojesti u trku. Ali doskočim ja i tome. Zelenjavu guram u popečke i štrudle, povrće u wok koji jako voli, a meso, voće, kruh i ribu dobro jede. Voli začinjeno, jake okuse, ne boji se ni ljutog. Često za doručak u sedam ujutro traži malo kobasice.
Koliko se promijenio način kuhanja od kad ste majka?
Dosta. Sve sam pojednostavila. Bitno mi je da je od dobrih namirnica, nutritivno bogato i raznoliko, a da ne traži puno vremena za pripremu. Ćušpajzi, pećnica, brza mesa i dobre masnoće – to je otprilike to.
Vratimo se trenutnom poslu :) Kakvi vam se čini kandidati u ovoj sezoni? Hoće li isplivati koji talent?
Kandidati su vrlo zabavni. Imamo sve – od svećenika do doktora znanosti, od dvadesetogodišnjakinja koja uzgajaju krave do nogometnih sutkinja. Solidno kuhaju. Isplivat će oni koji to jako budu željeli, i nastave se truditi i učiti bez obzira pobjedili ili ne.
Kakav vam se čini novi format emisije?
Sviđa mi se. Dobro nam je došlo osvježenje.
Koji bi savjet dali svim kandidatima u show?
Mislite svojom glavom i kuhajte sa srcem. Nije to nuklearna fizika, uči se na pogreškama.
Što ne znaš, pitaj. Nitko ne zna sve. Treba biti znatiželjan i eksperimentirati.
