Okusom brizle podsjećaju na druge iznutrice, a svojstvena im je mekana i sočna tekstura koja konzumente rijetko kada ostavlja ravnodušnima. Najčešće se pripremaju na roštilju ili se pohaju, prže, odnosno, pirjaju, a kombiniranjem uz različite gurmanske priloge, postaju pravo jelo visoke gastronomije. Dovoljno je napomenuti da su brizle poprilično popularne u Francuskoj, gdje ih smatraju - plemenitom namirnicom!
Što su brizle?
Budući da je prsna žlijezda, poznata i kao timus, ključna za razvoj imunološkog sustava mladih životinja te ulaskom u odraslu dob počinje atrofirati te joj se unutarnje tkivo zamjenjuje onim masnim - najcjenjenije brizle su teleće i janjeće. Međutim, mogu se koristiti i juneće, kao i svinjske brizle.
Brizle okusom podsjećaju na druge iznutrice, a svojstvena im je mekana i sočna tekstura koja konzumente rijetko kada ostavlja ravnodušnima.
Brizle - luksuzne ili, pak, zabranjene?
S obzirom na njihovu visoku gastronomsku vrijednost i činjenicu da su za konzumaciju prikladne jedino brizle mladih životinja, ove ukusne iznutrice nikada nisu bile lako dostupne – starije generacije će se sjetiti da je u restoranima i zalogajnicama nekad čak postojala „lista čekanja“ za brizle. Međutim, čini se da su danas još luksuznije.
Naime, u odnosu na potražnju, njihova ponuda u uobičajenim mesnicama je vrlo mala, pa ih mesari često ostavljaju „ispod pulta“ za najvjernije kupce. Nešto veći izgledi za pronalaskom brizli su u mesnicama specijaliziranim za iznutrice.
Još jedan razlog njihovog manjka na tržištu je i što su potrošači početkom novog tisućljeća bili skeptični oko kupnje telećih i goveđih iznutrica zbog više slučajeva tzv. kravljeg ludila koji su tada bili zabilježeni u Europi. Ukoliko je uzročnik kravljeg ludila prisutan kod životinje, konzumacija brizli donosi veći rizik od prijenosa na čovjeka nego konzumacija mesa, no kravlje ludilo do sada nije bilo potvrđeno na našim prostorima.
Stoga brizle zapravo nikad nije ni bilo potrebno izbjegavati.
Kako pripremiti brizle prije pečenja?
Dakle, svim obožavateljima brizli preporučilo bi se da ih bez bojazni pokušaju naći i raspitaju se u lokalnim ili specijaliziranim mesnicama, a sladokuscima koji ih još nisu probali, treba savjetovati da to učine što prije.
Što se tiče učestalosti konzumacije, s brizlama je uputno biti umjeren jer sadrže visoki udio kolesterola i nešto viši udio masti, no ovo nikako ne znači da bi ih trebalo u potpunosti izbaciti s menija. Za one koji ih nikada nisu pripremali, nakon nabave brizle je dobro namakati u ledeno hladnoj vodi barem tri sata, uz povremeno mijenjanje vode u kojoj se namaču.
Nakon toga preporučuje ih se blanširati nekoliko minuta u kipućoj vodi te odmah potopiti u hladnu vodu kako bi se „šokirale“, a ovo pomaže kod odstranjivanja opne koja ih oblaže i koja kvari njihovu teksturu. Sljedeći korak je postavljanje nekog tereta na brizle kako bi se „sprešale“ i postale ujednačene debljine, a provodi se preko noći u hladnjaku.
No, postupak prešanja doista nije nužan, pogotovo ako se od brizli ne pripremaju odresci. Termička obrada brizli ne razlikuje se od pripreme sličnih mesnih specijaliteta.
Jedino mjesto na kojem se sa sigurnošću danas mogu naručiti brizle, kako pečene, tako i pohane, jest restoran Bicko na početku stare karlovačke (broj 24), odmah nakon Arene, otkud smo nabavili i slike. Nakon degustiranja, naravno!
Skupite hrabrost i probajte, uostalom ako ih Francuzi toliko cijene... Dobar tek!
