Riječ je o polusmrznutom jelu načinjenom od šećera i vode koje je aromatizirano različitim sastojcima. No kako bismo razotkrili porijeklo ove jedinstvene poslastice zanimljive povijesti, na trenutak ćemo otputovati u daleku prošlost.
Preteča granite uživala se još u drevnoj Mezopotamiji kada se sa planina udaljenim stotinama kilometara dopremao snijeg i led kako bi se hladila pića najviših društvenih slojeva. Milenijima kasnije, gastronomski osviješteni Rimljani, među kojima se posebno isticao car Neron, nastavili su ovu praksu, konzumiravši snijeg i led s Apenina kojima su se dodavali različiti voćni sokovi. S arapskim osvajanjem Sicilije u 9. Stoljeću, na otok su stigli limuni i šećerna trska, te je lokalno stanovništvo počelo miješati snijeg sa šećerom i limunovim sokom, ili ružinom vodicom, kreiravši tako šerbet iz kojeg će se kasnije roditi granita.
Granita se poslužuje u čaši od prozirnog stakla, po želji ponekad i pod plaštom od tučenog vrhnja
Tijekom srednjeg vijeka tzv. nevaroli su bili od iznimne važnosti. Naime, nevarolu je sakupljao svježi snijeg sa obronaka vulkana Etne koji su Sicilijanci potom otkupljivali. U 16. stoljeću inovativni su otočani osmislili tzv. pozzetto, drveno vjedro u kojemu se nalazilo manje vjedro od cinka, a između dva vjedra se stavljao snijeg pomiješan sa solju. Na taj su se način smrzavali sastojci koji bi se posebnim ručno pokretanim oštricama miješali u vjedru od cinka, te je upravo na taj način nastala jedinstvena tekstura granite. I dok mnoštvo mjesta na Siciliji svojata kreaciju ovog jela, vjeruje se da porijeklo granite treba tražiti u gradu Aci Trezza gdje je Francesco Procopio dei Coltelli u 17. stoljeću usavršio pripremu ove hladne delicije, da bi potom, ovaj inače prvotno ribar, nastavio svoju karijeru graditi u Parizu gdje je otvorio Café Procope okitivši se s vremenom titulom „oca sladoleda“. Tradicija pripreme granite na Siciliji svoj je vrhunac doživjela u 20. stoljeću kada je suvremena tehnologija omogućila jednostavniju pripremu; voda je zamijenila snijeg, šećer pak do tada korišten med, a naprave za proizvodnju sladoleda zamijenile su ručno pokretan pozzetto. I tako je nastala granita kakvu poznajemo danas.
Tradicionalno je uvijek prati brioche ili brioscia, slatko pecivo od dizanog tijesta posebnog oblika
I dok se sladoled radi sa mlijekom, granita ga ne sadrži već se radi samo od šećera i vode, a aromatizira se različitim sastojcima. Dijeli se na granitu koja se radi s orašastim plodovima (najčešće pistacijama i bademima), a kojoj je tekstura više poput paste, te na granitu koja se radi s pulpom različitog voća te sokova (tradicionalno limuna, murve, breskve, jagode) i koju karakterizira više zrnata tekstura. Popularna je i granita koja se priprema s espressom te čokoladom.
Ono što sicilijansku granitu čini posebnom je upravo korištenje lokalnih sastojaka. Sicilijanske limune karakterizira manja kiselost i delikatna cvjetna aroma, a kod pripreme granite od badema dodaje se malo gorkih što je ključno za njezin karakterističan okus. I dok se granita sa čokoladom najviše konzumira u Kataniji, s espressom je popularna u Messini.
Granita se poslužuje u čaši od prozirnog stakla, po želji ponekad i pod plaštom od tučenog vrhnja. Tradicionalno je uvijek prati brioche ili brioscia, slatko pecivo od dizanog tijesta posebnog oblika. Dio peciva poput male lopte naziva se tuppo jer podsjeća na punđu koje su nekoć nosile sicilijanske žene. Inače, lokalni je brioche plosnatiji i širi od francuskog.
Ritual uživanja granite nekoć je bio privilegij viših društvenih slojeva kojim su započinjali dan. Danas se granita i brioche konzumiraju kao samostalan obrok u bilo koje doba dana, ne samo kao doručak, ali nikada kao desert poslije npr. ručka ili večere.
I kako za Sicilijance nema granite bez briochea, isto tako za njih nema i ljeta bez granite, stoga će i nama vruće ljetne dane biti lakše podnijeti rashladimo li se na nešto drugačiji, sicilijanski način – osvježavajućom granitom.
Granita od limuna recept
Sastojci:
- 10 limuna (po mogućnosti sicilijanskih)
- 1 l vode
- 150 g šećera
Priprema:
- Naribajte koricu četiri limuna te ju odložite sa strane, a limune cijedite dok ne dobijete 150 ml soka.
- U veliki lonac stavite vodu i šećer te uskuhajte. Smanjite vatru te lagano kuhajte 2 minute, miješajući da se šećer rastopi.
- Dodajte limunov sok i koricu, potom sklonite s vatre te poklopite. Ostavite da se ohladi 20 minuta.
- Procijedite mješavinu u dva spremnika te ju ostavite da se u potpunosti ohladi.
- Spremnike potom stavite u frizer dok se smjesa djelomično ne smrzne, što može potrajati nekoliko sati.
- Izvadite ih iz frizera i ostavite na sobnoj temperaturi dok granitu ne bude moguće razlomiti velikom žlicom na veće komade.
- Stavite komade u kuhinjski mikser i kratko izmiksajte dok ne dobijete teksturu snijega. Dobivenu smjesu čuvajte u frizeru do posluživanja.
- Poslužite u čaši od prozirnog stakla (po želji sa tučenim vrhnjem).
