Restoran Citadela je baranjski restoran s najdužom tradicijom, uskoro će proslaviti 40 godina rada. Njihov moto je „40 godina duga gastronomska tradicija koja se nastavlja". Objekt je to u kome se mogu organizirati i velike svečanosti. Sastoji se od restoranske sale, zatvorene terase i sjenice. U vlasništvu je obitelji Lazar koja se osim ugostiteljstvom bavi i poljoprivredom, te turizmom. U svome restoranu imaju papriku i teletinu iz vlastitoga uzgoja. Preko puta restorana imaju i smještajne kapacitete za prihvat turista. Moji sugovornici su bili Silard i njegov nećak Sebastijan Lazar koji uskoro preuzima vođenje restorana.
Fiš paprikaš zasigurno je najpoznatija delicija najistočnije hrvatske regije i s njegovom konzumacijom je i započela naša gastro ekspedicija. Dio degustatorskoga tima je bio i proslavljeni pučki kuhar Josip Delač; osnivač i dugogodišnji predsjednik udruge kotličara, pobjednik i član ocjenjivačkih komisija brojnih fišijada. Josip nije naišao na nikakvu zamjerku, rekavši samo - „To je to!“. Nakon nekoga vremena Josip i Silard, obojica strastveni lovci su ubrzo zaključili da se odnekud poznaju, upoznali su se ni manje ni više nego u lovu – u Africi! Uz fiš paprikaš kušali smo vina vinarije Szabo iz Karanca. Osim vinarije Szabo u vinskoj karti se nalaze i vina Belje i Kolar. Zastupljeni su i kutjevačke vinarije poput Tandare.
Nakon toga domaćini su nam poslužili kečigu. Kečiga ( lat. Acipenser ruthenus) je iznimno ukusna riba koja se rijetko može naći u restoranskoj ponudi, a kako nam Sebastijan kaže u Citadeli se kečiga može kušati tijekom cijele godine. Po tome je Citadela jedinstvena u cijeloj Baranji, a i šire. Nekoć je kečiga bila dio carskoga jelovnika u Kini, a u drevnoj Grčkoj slovila je kao najplemenitije jelo. Spada u obitelj jesetri i karakterizira ju duguljasto tijelo i glava u obliku rila. Za desert su nam poslužene izvrsne palačinke. Sočne, zasitne, pružaju pravu rapsodiju okusa.
Povela se rasprava da li je baranjska gastronomija previše ljuta za ljude iz ostatka Hrvatske. Sebastijan je donio nekoliki papričica carolina reaper (najljuća papričica na svijetu) i poslije njene konzumacije unisono smo zaključila da panonske delicije uopće nisu ljute. Svojevremeno je Sebastijan zasadio sjemenke caroline reaper u plasteniku s ostalim voćem. Te sezone su im sazorile ljute lubenice!!!
Ovaj gastronomski niz (fiš paprikaš – kečiga – palačinke) pokazao se odličnim ali jelovnik Citadele posjetiteljima nudi i brojne druge delicije. Hladna predjela uključuju sireve, suhi vrat, domaće kobasice i domaći kulen, krvavice, čvarke i švargl. Čvarci, nekada prezrena hrana (iz djetinjstva se sjećam da smo nekoć njima hranili svinje) danas doživljavaju svoju renesansu, a cijena im nerijetko prelazi i stotinjak kuna po kilogramu. Švargl (tlačenica, prezvuršt) priča je za sebe i tu deliciju ili ne preferirate ili ju obožavate, a pravi se od krtog svinjskog mesa, svinjskih glava, srca, jezika i koža s primjesama soli, mljevenog slatke paprike i papra.
Jela od ribe uključuju šarana, soma, smuđa, štuku, pastrvu ili kečigu pripremljenu po željama gosta (pohanje ili prženje), perkelt od šarana ili miješane ribe i smuđ orli. Prisutna su i jela s roštilja poput ćevapa, ražnjića, kotleta, pljeskavica, pilećih prsa i miješanog mesa. Što se odrezaka tiče u ponudi imaju bečki, zagrebački, pariški i naravni odrezak.
Specijaliteti kuće su fiš paprikaš, žablji kraci, čobanac, piletina u umaku, mesna plata „Citadela“, istoimena riblja plata, rolana pileća prsa, teletina ispod peke i šaran u rašljama. Deserti uključuju štrudle sa sirom i jabukama, palačinke s orasima, kombinacijom oraha i meda, džemom čokoladom, zatim palačinke u šatou, palačinke sa sirom i grožđicama i tamne palačinke „Citadela“.
