Životno iskustvo nas uči da kud god pošli i kamo god došli, prvo i najvažnije pitanje kad se ogladni bit će: gdje su najbolji ćevapi u gradu? I doista, ono što su nekima pizza, burger, tacos, burritos ili sushi, u ovim će krajevima biti upravo ćevapčići, neodoljiv obrok sastavljen od mljevenog ili fino isjeckanog mesa i začina, uobličen u valjkaste komadiće i ispečen na roštilju ili, ako ne ide drugačije, na grill tavi.
Obično je riječ o kombinacijama junećeg i svinjskog mesa ili janjetine, a ponekad i piletine, mada ima i onih bezmesnih, ali uvijek sočnih i punog okusa. I doista, ćevap, ćevab, čebap, ćevapčić ili ćevos, kako vam drago i kako vam je već srcu priraslo, ovisno o tome iz kojeg ste kraja, može biti čak i sladak i u njegovoj se pripremi može iskoristiti gotovo sve voće u najrazličitijim kombinacijama.
Predvode trendove
Neki će pojednostavniti recepturu pa će reći da se ćevapi zapravo prave od 2 namirnice, začina i mesa, a mesnice Ravlić slijede i predvode trendove pa nude i miješane i juneće ćevape, ali i one slavonske, dakako s kulenom i slaninom.
Uvriježeno je mišljenje da su ćevape na Balkan donijeli Turci, no danas postoje znanstveni radovi koje spore ovaj podatak. No bez obzira na njihovo pravo podrijetlo, činjenica je da ih s jednakom slašću i strašću spravljaju i jedu od Hrvatske do Bugarske i od Rumunjske, preko Srbije do Bosne.
Jedni će ih možda izvaljati velike i dugačke, drugi će ih radije spljoštiti kao male duguljaste pljeskavice, netko poslužiti u kajmaku ili servirati s lukom, u lepinji, somunu ili posložiti same, na tanjuru. A na zagrebačkom Adventu otišlo se tako daleko da ih nude i u briošu.
Odakle su došli ćevapi?
Dobro, nitko zapravo ne zna odakle su došli ćevapi i tko je to zarolao prvu smjesu, no jedno je konstanta koje bi se pravi gurmani trebali držati: oni se u pravilu ne jedu na brzinu, onako u hodu i s nogu. Ćevapi ne podnose žurbu i ne treba ih smatrati glavnim jelom. Ćevapi su, kaže prvo nepisano pravilo, predjelo i oni se stoga ne jedu nego meze.
Porcija ćevapa jedno je od najjednostavnijih i najgenijalnijih jela pa ne čudi da ih toliko hvale i slave. Mala s lukom, velika bez luka, srednja s kajmakom, petica u pola, desetka u somunu, srednja sa svime, sve su to izvorni izrazi za naručenu porciju. Koji su najukusniji i gdje ih najbolje spravljaju, sve je to podložno ukusima no koje god izabrali, ako su fini, nećete pogriješiti.
U Ludbregu se, kažu, nalazi centar svijeta, Splićanima će on biti u Splitu, a tipičnom ljubitelju ćevapa negdje u Bosni. Jer otamo su se svijetom raširile tri škole pripreme ćevapa: sarajevska, travnička i banjalučka, a neki će im dodati i četvrtu, onu tuzlansku.
Razlike su ponekad u nijansama, a neke se prepoznaju već na prvi pogled i zalogaj. Tako se pravi sarajevski ćevapi spravljaju od junećeg mesa i soli, bez prezli i pikantnih začina, a junetini s prsa i vrata dodaju se i janjeća prsa.
Travnički se miješaju od više vrsta mesa i u njih idu i junetina, i teletina, i ovčetina, i janjetina. Meso se na roštilju premazuje bistrom juhom od goveđih kostiju i ovčetine, a ćevapi se nude u pitici, lepinji debljoj od svih drugih.
Tuzlanski ćevapi mješavina su više vrsta mesa, ali u drugačijem omjeru od travničkih, dok su banjalučki pikantni, s češnjakom, i ne peku pojedinačno već se oblikuju u ploče po 4 ćevapa. U malu porciju idu 2 pločice, u veliku 4.
Jedu se dok su vrući
Nepisanih pravila dakako ima koliko i vrsta ćevapa, a jedno od njih kaže da se jedu dok su vrući, čim ih se skine s roštilja. Svaki će vam pravi majstor pečenja reći da ne valjaju ništa kad se ohlade.
I doista, okolo kruže priče o ćevabdžijama koji toliko drže do svog posla i umijeća da će se naljutiti ako ih zatražite preveliku porciju. Neki su čak znali odbiti poslužiti mušterije jer da, rekli bi, ćevapi i nisu za one koji ih ne znaju jesti.
Naime, prevelika porcija predugo stoji na stolu, ćevapi se onda ohlade, izgube okus i oloje se pa na kraju ni blizu ne zadovolje naša očekivanja. Posebno ako su nam poznata sva pravila umjetnosti spravljanja i jedenja ćevapa. Stoga, neka vam oči ne budu veće od želuca, a ako vam nije bilo dosta, uvijek možete naručiti repete.
Mesnice Ravlić nude više vrste ćevapa, a oni su pak dio široke ponude za grill. Njihove uvijek svježe mesne prerađevine s visokokvalitetnim mješavinama začina prema recepturi omiljenog Ravlić mesara stvaraju novu razinu gastro užitka. Tu su juneći ćevapi, ćevapi od miješanog mesa (svinjetina + junetina), kao i slavonski ćevapi s kulenom i slaninom. Ako se ne možeš odlučiti koje odabrati, odaberi sve i nakon kušanja odaberi svoj favorita!
U nastavku donosimo recept za odlične Ravlić ćevape u somunu koji obavezno moraš isprobati.