Grešnih Gorica se dobro sjećam još iz djetinjstva jer osim predivnog pogleda na dvorac koji se nalazi na susjednom bregu, kao klinci smo se tamo zabavljali uz mali zoološki i parkić u kojem smo visećim kuglama rušili čunjeve. Tada mi klopa nije bila baš na listi prioriteta no upamtio sam ih kao lijepo mjesto na koje se valja vratiti. Tako je i pao prijedlog da nakon posjeta Velikom Taboru odemo baš tamo.
I dalje je pogled na dvorac ovdje, sada doduše uz predivnu terasicu. I životinje su još uvijek tamo, no ono što mi se nije baš svidjelo da im nastamba još uvijek izgleda kako je se sjećam od prije. Nadam se da će u skorije vrijeme uložiti malo u to prvenstveno zbog samih koza i divlje svinje kojima bi zasigurno godilo malo više prostora, ali i zbog samog općeg dojma kod gostiju jer stara, ofucana žičana ograda i nije baš nešto naročito lijepa. No neovisno o tome cijelo mjesto je predivno. Kućica na sredini okružena sjenicama, travom, vinogradom. Stolovi su uređeni baš onako po starinski i domaći kariranim crvenim stolnjacima, a sve to skupa djeluje kao da ste došli u Shire u posjet Bilbu Bagginsu.
Ako trebate dobru ideju za vikend izlet, posjet Desinićima je odlična ideja; foto:
Nažalost nismo se sjetili da bi bilo dobro rezervirati stol i bili smo poprilično sretni što smo u vrijeme ručka uopće dobili mjesto bez rezervacije. Simpatični konobar posjeo nas je u jednu od sjenica, no problem nam je bio što smo opet u hladovini i što vjetar puše. Na kraju je bez puno stvaranja problema udovoljio našem zahtjevu da nas preseli za stol za osoblje koji je bio na suncu. Pohvala za pristupačnost i ljubaznost.
Gledajući jelovnik vidio sam da nude svašta, uglavnom sve klasici kakve inače možete pronaći u restoranima ovoga tipa. Na prijedlog konobara uzeli smo mesnu platu za tri osobe, miješanu salatu, dvije porcije zapečenih štrukla te sam ja naručio juhu od gljiva. Uz to smo uzeli još i mineralnu te litru domaćeg Chardonnaya. Cijena? Otprilike 100 kn po osobi što je vrlo prihvatljivo, no kakva je klopa?
Juha od gljiva; foto:
Odlična!! Juha od gljiva je bila izuzetno ukusna i bogata gljivama. Po izgledu i okusu rekao bih da je rade temeljenu na nekom domaćem mesnom temeljcu i ne zgušnjavaju nikakvim zaprškama, što meni osobno više odgovara da je bila malo tekuća, već dodaju u nju (vjerojatno) kiselo vrhnje.
Mesna plata za tri osobe (realno prejeli smo se nas četvero) sadržavala je po tri komada svinjskih pljeskavica, pečenica, otkoštenih pilećih zabataka i vratine te hrpetinu pekarskog krumpira, velike komade tikvica i paprika s grilla te zapečeni grah. Po boji pljeskavice sam odmah znao da je riječ o čistoj svinjetini pa me bilo strah da će možda biti presuhe, no tome nije bilo tako jer su bile iznimno sočne. Kobasica je bila prosječna, ali su zato piletina i vratina bile izvrsne. Pogotovo vratina koja je bila toliko mekana i sočna, da smo ostali ugodno iznenađeni. Jedini problem koji smo na kraju svi istaknuli je bio nedostatak soli više manje na svemu. No, bolje je da fali nego da je preslano iako eto kao opasku ako ćete čitati, slobodno malo više posolite.
Mesna plata za tri osobe; foto:
I onda nakon svega toga na stol su stigli štrukli. Kada je riječ o štruklima meni uvijek bude toplo oko srca jer to je jelo koje jednostavno vrišti “Zagorje“. Obožavam ih na sve načine; kuhane, zapečene, u juhi. Ovaj put odlučili smo se za one zapečene (u ponudi ima i kuhane i u juhi), a dobili smo ih u dvije keramičke posude te je bilo jasno da će nam to biti i više nego dovoljno. Konobar nam je ponudio šećer uz njih, no ostali smo pri tome da završimo gozbu slanim desertom. Štrukli su bili vrlo ukusni, pogotovo donji sloj koji se onako fino zapekao.
Domaći štrukli; foto:
Ako trebate dobru ideju za vikend izlet, posjet Desinićima je odlična ideja. Malo kulture i povijesti pri posjetu Velikom Taboru, a potom na breg preko puta na odličnu domaću zagorsku klopu.
