Ne želimo pisati još jednu senzacionalističku priču o vraćanju u Osijek; čisto iz razloga jer senzacija u ovoj priči je — roštilj, kojeg je Stjepan Glavaš fino apsolvirao radeći u zagrebačkom restoranu TPK.
Provjereni lokalni dobavljači
U Osijeku već i ptice na grani znaju da je Bođirković mesna institucija iz 1982. godine sa sjedištem u Borovu. Kako bi braća Glavaš osigurala najbolje sastojke meso dobavljaju isključivo iz Borova i naravno, u obzir dolazi samo svježe meso koje kasnije Stjepan obrađuje u omjerima znanim samo njemu. Saznali smo također da je kisela pečena paprika, kao i ostala paprika, iz Petrijevaca udaljenih nešto manje od 20 kilometara.
Pravi šmek roštilju daje drvo, drveni ugljen koji znoji ove divne komade mesa dolazi iz okolice Našica i mogli bismo reći da je i on svjež — bar na neki način. Zanimljivost je da se somun iliti lepinja proizvodi nedaleko od samog lokala i svakodnevno se dostavlja svježa u restoran. Pohvalno je i pravo je zadovoljstvo vidjeti i okusiti slavonske namirnice u centru Osijeka.
Nepretenciozno i pitomo
Interijer odiše ugodnom jednostavnošću i crno-bijelom kombinacijom boja koja uz drvene elemente, vinsku bačvu i tu i tamo koji zlatni motiv drži cijelu atmosferu ugodnom. Ništa spektakularno, ali svakako nepretenciozno. Možda bi moglo biti mrvicu manje svjetla, iako isto dobro dođe svima koji se trude mobitelom ovjekovječiti tanjur. Fokus je na hrani — s razlogom.
Eksplozija putenosti i sočnosti
Nakon nešto kraćeg čekanja (koje smo zaključili da vrijedi svake minute) na stol nam stiže mesna plata. Već sam dolazak plate donosi nam miris koji budi asocijacije koje smo nešto kasnije dešifrirali. Otkošteni batkovi punjeni sirom i šunkom, te umotani u paket s potrbušnom maramicom doslovno se tope u ustima, te ja koji nisam neki ljubitelj piletine po restoranima ostajem u čudu jer se nije izgubila sočnost, boja i tekstura.
Pljeskavice (napokon) nisu debljine bloka od jamba već zadržavaju sokove u sebi koje sir dodatno obogaćuje. Kombinacija začina je pogođena, kao i slanost. Ćevapi preslikavaju sva svojstva pljeskavice uz napomenu ako tražite klasične ćevape u lepinji s ajvarom/kajmakom na krivom ste mjestu. Za kraj smo ostavili (srednje) ljute mesne uštipke koji su odlična kombinacija mesa, sira i ljute paprike, sve skupa je mekane unutarnje teksture s blago hrskavom koricom izvana.
Ona asocijacija s početka priče nas baca nekoliko stotina kilometara istočno preko granice gdje se većinom idemo uveseljavati jelima s roštilja. Cijelu mesnu platu prati umami koji nas ostavlja u nekom ugodnom i veselom raspoloženju. Mala zamjerka su prilozi. Prate nas krumpirići (ali, na sreću ne klasični pommes) i šampinjoni na žaru (što je pohvalno). Sitni propust, umaci i kajmaci bi trebali na stol doći bez pitanja. No, možda je samo do mene.
Odlična vinska kombinacija
Na ulasku u restoran poprilično me (ugodno) iznenadilo kada sam ugledao poznatu etiketu na buteljama koje ponosno stoje na drvenoj bačvi. Naime, iako bi pravi ljubitelji grila u meni posegnuo za kakvom IPA-om ili dobrim lagerom, odlučio sam se za frankovku vinarije Pinkert koja se pokazala kao pravi suputnik ovim putevima roštilja.
Na žalost svih ljubitelja craft piva još uvijek ih nema u ponudi, ali na upit smo dobili obećanje da će ih biti. No, zato imamo vina fenomenalne baranjske (nezavisne) vinarke Kristine Pinkert koja odlično pariraju.
Osječki grill & beer trokut
Mr. Jack je na manje od pet minuta udaljen od Gajbe i Runde, sada već kultnih osječkih craft pivnica i možemo reći da s njim sad imamo pravi osječki grill & beer trokut. Slobodan sam izjaviti da je ovo najbolje što Osijek trenutno pruža od roštilja, uz to se i toplo nadam kako će Mr. Jack zadržati standard i onda kada postane jedno od mjesta koja se zove kako bi se rezervirao stol.
