Nar je jedan od prvih kultiviranih plodova uz masline, smokve, datulje i grožđe. Najvjerojatnije potječe iz Irana, a zbog svoje tvrde kore bilo ga je lako transportirati te je brzo stigao i u udaljene krajeve svijeta. Za optimalan prinos zahtijeva dugo toplo ljeto, ali podnosi i prilično hladne zime i sušu. Raste u južnom podneblju, plodovi sazrijevaju u kasnu jesen ili početkom zime.
Plod se sastoji od nakupina crvenih zrnaca, kiselkasto-slatkog okusa ugodne arome. Jede se svjež, prerađuje u sokove i koristi u dekorativne svrhe. U narodnoj medicini nekada se svježa kora nara upotrebljavala protiv crijevnih parazita. Na srednjem istoku njegov sok se i danas koristi za pripremu umaka za neka mesna jela.
Snažna antioksidativna svojstva
U časopisu Proceedings of National Academy of Sciences objavljena je studija koja govori o kemopreventivnom i kemoterapijskom učinku soka od nara na stanice karcinoma prostate. Istraživanje je pokazalo da nar posjeduje snažna antioksidativna i protuupalna svojstva. Znanstvenici su dokazali da ekstrakt ploda nara ima sposobnost zaustavljanja rasta i ubija stanice karcinoma prostate «in vitro».
U časopisu Journal of Nutritional Biochemistry objavljena je studija o učinku soka od nara na prevenciju ateroskleroze. Znanstvenici su promatrali kako se LDL kolesterol («loš kolesterol») ponaša u prisustvu soka od nara i uočili su da se 40 % manje molekula LDL kolesterola oksidiralo u prisustvu soka od nara. Dobro je poznato da oksidirani LDL kolesterol predstavlja značajan rizik za pojavu ateroskleroze.
Zdraviji od zelenog čaja
Lavina istraživanja o pozitivnim učincima nara pokrenula se u Izraelu, a za pažnju koju je nar dobio u znanstvenim krugovima velikim je dijelom zaslužan Michael Aviram koji se bavio ispitivanjem antioksidativne moći soka od nara. Tim prof. Avirama utvrdio je da sok od nara ima snažnu antioksidativnu moć, snažniju čak i od crnog vina i zelenog čaja.
Njihove preliminarne studije pokazale su da je antioksidativni kapacitet soka od nara bio čak tri puta jači od iste količine zelenog čaja ili crnog vina. Zaštitni učinak pripisuju sadržaju fitokemikalija: polifenola, tanina i antocijana. Prema preporukama izraelskih znanstvenika, jedna čaša soka od nara dnevno može smanjiti rizik od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti.
Jesti ili ne jesti koštice?
Neki preferiraju žvakanje cijelih zrna i potom progutaju košticu i meso ploda. Ova se navika može smatrati povoljnom jer koštice sadrže brojne korisne tvari, poglavito neprobavljiva vlakna. U Indiji, koštice se suše i melju u prah koji se dodaje jelima od mesa, za omekšavanje.
Drugi pak isišu sok iz zrna i potom ispljunu koštice. Postoji i opcija da se sok iscijedi iz ploda bez mljevenja koštica, naprosto stišćući cijeli plod, no tako popriličan dio ploda završi kao otpad. Izbor ipak ostaje na vama.
Čuvanje i odabir nara
Rana jesen najbolje je doba za nar, listopad i studeni su mjeseci u kojima dozrijeva, ali obično je dostupan i do rane zime. Plodovi moraju biti teški, okrugli, veličine naranče. Veći plodovi osiguravaju više soka.
Nar više ne zrije nakon što se ubere, stoga neće postati slađi tijekom skladištenja. Cijeli plodovi mogu se čuvati mjesec dana na hladnom i suhom mjestu ili dva mjeseca u hladnjaku. Očišćeno zrnje može se smrznuti u vrećici za zamrzavanje na godinu dana. Svježi sok treba čuvati u hladnjaku i popiti u dva do tri dana.
A kako najbrže izvaditi sjemenke nara? Zna Jamie Oliver...