Što je izvorno, autohtono jelo ponekad je teško reći upravo zbog isprepletenosti života različitih naroda, susjeda na ovom našem prostoru. Također, za hrvatsku kuhinju ne možemo reći da je homogena, geografske različitosti naše zemlje utjecale su na različitosti u prehrambenim navikama stanovnika hrvatskih regija.
Zahvaljujući interakcijama s različitim narodnostima i narodima za Hrvatsku možemo reći da posjeduje bogatu kulinarsku baštinu na koju možemo biti ponosni i koju ne smijemo zaboraviti njegovati i čuvati za buduće generacije.
Zagorski štrukli
Štrukli su jednostavno fascinantno kulinarsko djelo. Po prirodi su pravo pučko jednostavno jelo, a ono što zadivljuje jest njihova svestranost jer se mogu poslužiti u svim sljedovima jela od juhe do deserta te se mogu jesti kao street food ili u finim restoranima.
Skradinski rižot
Priprema skradinskog rižota maratonski je posao, ali uložena strpljivost kuhara, arome i tekstura jela dobivena iz naizgled jednostavnih sastojaka nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Pašticada
Za velike se stvari treba malo više potruditi, a takva je i pašticada koja je rezervirana za najsvečanije prigode.
Viška ili komiška pogača
Prastaro jelo još iz doba antike koje je prava gastronomska ikona otoka Visa -viška, odnosno komiška pogača. Glavna zvijezda ovih pogača su slane ribice soljenje na tradicionalan način koji je proslavio otok Vis.
Umijeće soljenja ribe, otprilike u 19.stoljeću, komiški i viški majstori širili su u drugim zemljama na Sredozemlju i moguće da su svojim pogačama utjecali na nastanak drugih mediteranskih pogača poput focaccie ili španjolskih i provansalskih pogačica.
Soparnik
Još jedno sirotinjsko jelo, poljički soparnik spravljen od nekoliko osnovnih sastojaka, a umjesto mesa ili ribe, prava zvijezda ove pogače jest povrće odnosno blitva. Tanka hrskava pitica s maslinovim uljem, lukom i češnjakom pečena u kominu koju u Poljicama peku majstori i majstorice obično za fešte.
Čobanac
Slavonci obožavaju čobanac i ponosni su na ovo jelo koje su vjerojatno pripremali čobani odnosno pastiri na otvorenom u kotliću. Priprema se od više vrsta mesa koje se dugo krčka, a svakako sadrži i komad divljači te svinjsku nogicu koja mu daje poželjnu gustoću i želatinoznost.
Mađarski utjecaj u slavonskoj gastronomiji očituje se u dodatku obilja crvene paprike što ljute što slatke što je slučaj i kod čobanca.
Fuži s tartufima
Još jedno jelo na popisu gastronomske baštine Hrvatske, a kojim se diči Istra. Tartufe, kao elitnu vrstu gljiva ne treba puno predstavljati kao ni tradicionalnu istarsku domaću jednostavnu tjesteninu.
Dagnje na buzaru
Jednostavna i nježna kulinarska tehnika za pripremu ribe i plodova mora nije se puno promijenila od svojih antičkih početaka. U buzari se spajaju češnjak, peršinov list, maslinovo ulje i riba, te u novije vrijeme krušne mrvice i bijelo vino. Buzara je delikatna metoda pripreme koja čuva izvorne okuse morskih namirnica zbog čega je toliko popularna.
Purica s mlincima
Sastavni dio obiteljskih okupljanja i proslava, purica s mlincima prepoznatljiv je klasik hrvatske gastronomije. Zagorski puran i domaći mlinci daju najveću notu tradicije, no nisu nužni za pripremu vrhunske delicije.
Sinjski arambašići
Sinjski arambašići nalaze se na popisu zaštićenih nematerijalnih hrvatskih kulturnih dobara. Nalikuju sarmi s nekoliko bitnih razlika. Goveđe i svinjsko meso je sjeckano, a ne mljeveno te zamotano u listove kiselog kupusa bez dodatka riže.
Arambašići se kuhaju zajedno s goveđom kosti, kobasicom i komadima ovčjeg suhog mesa, a začinjeni su cimetom, muškatnim oraščićem i klinčićima.