U Pločama od 1975. godine posluje restoran Pećina sazdan od umjetnih materijala po uzoru na Postojnsku jamu s neretvanskim i mesnim specijalitetima te naširoko poznatim cateringom. U mjestu Svinišće u Omiškoj Dinari u prirodnoj pećini u kojoj je nekad obitelj Bartulin držala ovce, godinama je konoba Kremenko uređena po uzoru na crtani film o slavnoj američkoj obitelji The Flintstones gdje jedu se domaća jela omiškog kraja, posebice peke.
Prirodna špilja od 50 četvornih metara u Segetu Donjem nadomak Trogira, postala je, pak, dio restorana po kojoj je i dobio ime Grota (tal. grotta – špilja) gdje brojni strani gosti, poneseni ambijentom, uz namirnice trogirske okolice znaju zaprositi svoje družice, a domaći svijet tradicionalno odlazi na tratamenat (čašćenja) prije vjenčanja.
"Gostima je iznimno iskustvo da sjede u pravoj pećini, a da ne govorimo kako je ljeti svježe i boravak iznimno ugodan. Kuća u kojoj je dio restorana je građena krajem 60-ih godina prošlog stoljeća uz brdo, a tu je bio i jedan prirodni otvor koji je moj pokojni otac Vinko, inače iskusni ugostitelj, odlučio očistiti od zemlje. Na kraju se otkrila ova pećina i o kojoj je godinama maštao da postane dio restorana. Isprva smo se bavili prodajom ribe u Austriji, pa smo Grotu iznajmili jednoj agenciji, te su oni započeli s restoranom u pećini 2012. No, prije četiri godine sin Vinko i ja odlučili smo sami preuzeti posao i ostvariti san moga oca da ovo postane obiteljska priča s kvalitetnom i tradicionalnom domaćim hranom od isključivo svježih namirnica našeg kraja", ispričao je vlasnik Ivica Medić.
Grota je poznata po mesnim i ribljim specijalitetima, na svojim hladnim platama poslužuju pored sireva, uštipke, cvjetove kapara, marmeladu od smokava, sušene rajčice i pršut rezan na uređaju koji se ručno pokreće.Posebno su u Groti ponositi na peku od kombinacije janjetine, teletine i mladih pijevaca, kao i na voće i povrće što se nabavlja i iz OPG-ova u trogirskom zaleđu.
Svoju špilju ima i Svinišće pokraj Omiša. Do konobe Kremenko stiže se iz Omiša kroz kanjon Cetine, pa uskim seoskim cestama sve kako bi nakon 11 kilometra vijuganja sjeli u dnevni boravak Freddyja Kremenka i uživali u domaćoj spizi. Otvorila ju je prije 12 godina obitelj Bartulin, a od ove godine posao su prepustili poznatoj ugostiteljskoj obitelji Mikulić koja stoji iza renomiranog restorana Palača Paladini u Hvaru.
"Otvaranje konobe bio je poprilično smion i neobičan potez, jer Svinišća su malo mirno, pa i zabačeno mjesto u kojem stalno živi samo 60-70 ljudi. No, kako je ta pećina nekad bila pojata (staja), odlučio sam je urediti da bude nalik Kremenkovoj špilji. To mi je bio omiljeni crtić iz djetinjstva, a i često je Freddy s velikim užitkom u svome kamenom domu tamanio povreće i sočne odreske, tako da se i gastronomska priča ove konobe lako dadne povezati s onom iz crtanog. 90 posto namještaja i ukrasa u Kremenku sve je izrađeno ručno od drveta iz našeg kraja", ispričao je svojevremeno Alen Bartulin.
Marija i Hrvoje Mikulić od proljeća su postali domaćini Kremenka, a u ponudu tradicionalnih mesnih i ribljih specijaliteta od namirnica omiškog kraja, dodali su krakove hobotnice na žaru i pašticadu s njokima koje sami rade. Tamo se služi i lokalni specijalitet - puževi s jajima i pancetom, a peke se spremaju na grabovini i starinskom kominu. Sami kisele kapare, prave sir u ulju i kapuli, rade domaću marmeladu. Goste znaju počastiti Kremenčušom, rakijom s tajnim sastojcima u kojoj se dadne prepoznati gorki badem.
Nešto južnije, na Jadranskoj magistrali između Splita i Dubrovnika, a nadomak Baćinskih jezera i ušća Neretve u Pločama, restoran Pećina je mjesto gdje rado svraćaju ljubitelji dobrog roštilja i riječnih specijaliteta kao što su neretvanski brudet, jegulje i žabe na žaru, cipli i lubini što se mrijeste u bočatim vodama toga kraja. Riječ je o umjetnoj pećini koji su osmislili i izgradila trojica braća Barbir sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća u prizemlju svoje kuće po uzoru na Postojnsku jamu, uloživši ušteđevinu s mukotrpnog rada u Australiji.
Zidovi i svodovi su godinama građeni od željeza, betona, gipsa, ima tu jute i još koječega, a nekad je kapala i voda kako bi se stvorio što vjerniji dojam prave špilje. Posao danas drže njihovi potomci, posljednjih godina ponudu proširili i na bogati catering, a gosti, ako im zatreba, uvijek mogu u i prespavati sobama iznad restorana.
No špilje nisu rezervirane samo za restorane. U rogozničkoj Marini Frapa izgrađena je Zmajeva špilja, jedinstveni bar ispod mora, uređen poput podvodne pećine s oknima kroz koja se naviruju žive ribe. Bogati je nautičari unajmljuju za kojekakve proslave, a pijanist Maksim Mrvica iskoristio ju je i za snimanje video spota za svoje japanske poklonike.
"Nadomak marine je legendarno jezero Zmajevo oko, a kako smo prije 14 godina proširivali gat, odlučili smo na dubini od 12 metara napraviti pub pod morem kao svojevrsnu posvetu zmaju iz tog jezera i da se ima gdje "odmoriti". Objekt se prostire na blizu 120 m², a opasan je mrežama, pa ribice koje dolutaju, tu ostanu živjeti oko Zmajeve špilje jer se dobrano udebljaju hranom koju im dajemo. Radi se o vrstama, koje, dakako, žive u uvali Soline gdje je smještena i naša marina", ispričao je Jure Mula.
I Dubrovnik ima svog 'konja za utrku'. U dubrovačkom hotelu More je istoimeni špilja-bar, prirodna pećina u uvali Lapad otkrivena za gradnje hotela 2006. godine u samim temeljima. Preuređena je u bar na tri razine koji je 2014. godine CNN.com proglasio jednim od šest najboljih svjetskih podzemnih barova. Temperatura u špilji ne prelazi 24ºC , pa s terasom, kažu iz Mora, te predstavlja idealno mjesto za organizaciju raznih događanja, posebice intimnijih vjenčanja.
