Le Bistro u više od tri desetljeća postojanja na domaću je gastronomsku scenu uveo niz inovacija – od posluživanja vina i šampanjca na čaše pa sve do premijernog predstavljanja tiramisua Zagrepčanima. Poznati su po profesionalnosti, ostakljenoj terasi i intimnoj atmosferi koju su uspjeli postići u užurbanom centru grada.
Budući da se posljednjih tjedana postepeno vraćamo starim navikama i užicima, u plan smo uvrstili i posjet Le Bistrou te testiranje novog jelovnika za doručak te à la carte jelovnika za ručak i večeru. Imali smo ludu sreću s vremenom pa smo ručali na terasi, na kojoj je postavljeno primjetno manje stolova. Udaljenost od drugih gostiju je čak i veća od preporučene, a stolnjaci i pribor se iznose tik pred objedovanje. Osoblje nosi maske, sredstva za dezinfekciju su nezaobilazna, jelovnici su jednokratni i sva se komunikacija odrađuje uz održavanje distance. Zdravstvene su preporuke implementirane vrlo profesionalno, ali prirodno i nenametljivo.
Dva sata guštanja na terasi Le Bistroa
Iako smo bacili oko na jelovnik prije samog posjeta, isključivo zato što smo skloni dugo odlučivati, na kraju smo se prepustili intuiciji. Nova su jela raspoređena u šest kategorija – Predjela, Juhe – Rižoto – Krostata, Glavna jela, Le Bistro Klasici, Prilozi i Deserti. Iz svake smo odabrali ponešto, uključujući nezaobilazne štrukle sa sirom.
Tijekom dva sata posluženo je pet jela koja su većim dijelom inspirirana sezonskim namirnicama. Nakon pozdrava iz kuhinje u obliku domaćih krekera i sira s vrhnjem, stigao je tanjur s kremom od plavog batata i aceta, burratom i gelom od limuna. Ovo je jelo idealno za otvaranje ručka; živopisni su i okusi i prezentacija, baš kao i tekstura „kavijara“ od limuna i aceta.
Gastronomski smo niz nastavile izvanrednim rižotom sa šparogama, kremom od paškog sira i maslinovim uljem. Budući da je rižoto Ane Grgić nadaleko poznat, i uvršten među 100 najboljih u svijetu, ništa manje nismo ni očekivali. Topao je, kremast, nenapadan, ali pamtljiv, i osobno nam je bio najbolji dio ručka.
Za glavno smo jelo naručili kotlet crne slavonske svinje s kremom od celera i tartufa te hrskavim celerom na vrhu. Nismo se pobunili ni protiv nekoliko komadića crnog tartufa, koji je zaista bio u ravnoteži s okusom celera i sočnog komada mesa.
Nismo mogli zaobići ni zapečene štrukle sa sirom, koji su specijalitet hotela. Najčešće ih jedemo kao glavno jelo, nešto rjeđe kao desert s malo šećera, a ovog su puta funkcionirali kao dobar prijelaz između svinjetine i dekadentnog deserta od lješnjaka i čokolade. Možda smo zaobišli poneko pravilo objedovanja, ali Esplanadini su štrukli zaista vrijedni toga.
Odlična je vijest to što porcija za dvije osobe, povodom 95 rođendana hotela, stoji simboličnih 95 kuna.
Kao što smo spomenuli, dvosatno smo guštanje zaključili desertom Paris-Brest, kombinacijom choux tijesta, kreme od lješnjaka te moussea od čokolade te čašom vina Pinot Crni 2017 vinarije Korak.
Novi je jelovnik funkcionalan i upečatljiv spoj različitih okusa za različite ukuse, a u podlozi su sezonske namirnice i francuski šarm. Na tanjurima su uglavnom poslužene tri ili četiri komponente, kako i priliči ovom tipu restorana, a sve su pažljivo odrađene i prezentirane. Stručno balansiraju inkluzivnost i ekskluzivnost, a ne nedostaje ni kreativnosti. Upravo se zato veselimo sljedećem ručku i testiranju nekoliko jela koja su nam zapela za oko, poput rolica s confitom od janjetine, pečene guščje jetre s domaćim briošem te goveđeg consommea s kroketom od volovskog repa.
U Le Bistro se rado vraćamo jer ne zanemaruju nijedan aspekt ugošćivanja. Za njihovim se stolom vrlo lako osjećati cijenjeno, od prvog kolačića uz kavu pa do posljednjeg gutljaja vina.
