Iznimna, domišljata i vrhunska profesionalka, uspjela je zadržati skromnost, iskrenost i neprestanu zaljubljenost kulinarstvom, tako da osim što očarava svojim nadahnjujućim idejama na tanjuru, oduševljava svojom simpatičnošću i otvorenosti. Kao jedna od glavnih predstavnica ženskih snaga hrvatskog kulinarstva, zaslužna je za stvaranje nove dimenzije restoranske slike Zagreba.
Neprestano spajajući zanimljive okuse lokalnih namirnica, uparenih s vrhunskim vinskim predstavljanjima - gurmani su napokon dobili mjesto vrijedno istraživanja.
Priska, kako je tekao vaš životni gastro put, i kako to da ste završili upravo ovdje?
- Od malih nogu uvijek sam bila s mamom, bilo u kuhinji, ili u vrtu. Ona me naučila što uopće znači skuhati obrok i koliko kreativnosti, ljubavi, iskustva i organizacije treba kako bi cijela obitelj mogla svaki dan zajedno sjesti za stol i uživati. Otišla sam daleko od kuće kako bih naučila osnove kuharstva, i pritom imala puno sreće što sam došla u jedno od najboljih mjesta uopće. Dolder Grand Hotel Zurich mi je pružio četiri godine iskustva koje nikada neću zaboraviti. Bili su to teški i okrutni dani u kuhinji koji su mi pružili novu vrstu ljubavi prema kuhanju, kao i samom kuharskom zanatu. Ta mi je škola očvrsnula kožu i spremila me za ono što predstoji. Radila sam nakon toga u par hotela, a onda je došao dan kad sam samoj sebi rekla da se trebam vratiti u kuhinju. Kuhati. I tako sam došla u Dubravkin Put.
Koja vam je bila nit vodilja onoga dana kad ste sjeli za kormilo?
- Kada sam počinjala, rekli su mi da ako do svoje 25 godine ne budem šef kuhinje, nema ništa od moje karijere. Zagrizla sam i puno, puno sati krvavo radila kako bih došla do te pozicije i uspjela. Nikad nisam htjela biti šef kuhinje, nisam htjela visjeti po sastancima, svađati se s dobavljačima i imati tu ogromnu odgovornost. Htjela sam samo kuhati, jer je to zadovoljstvo, nešto stvarno jedinstveno. Međutim, ja sam u biti jedna vrlo nestrpljiva i energična osoba koja konstantno treba promjene. Iz dana u dan želim naučiti i vidjeti što više, a to mogu samo kao šef kuhinje.
Što ste sve novoga unijeli na kartu Dubravkina Puta?
- Puno promjena. Ručak se često mijenja, tako da sam upravo usred stvaranja novih jela koja bi već do kraja tjedna trebala biti na jelovniku! Na večernju kartu unijela sam salatu od hobotnice s dunjom i svinjskom masti, juhu od kestena s dimljenim špekom, pohani file bakalara sa salatom od kruške i celera, teleću jetru s umakom od Hennessyja i perlama inćuna, juneći obraz s ciklom i raštikom, to su samo neka od jela. Ostavila sam teleće brizle i poširanog brancina s umakom od bijele čokolade, jer ih jednostavno obožavam.
Kako se to odrazilo na goste?
- Za sada - super!
Pratite li domaću restoransku i gastro scenu?
- Obavezno, ako zbog ničeg drugog, a onda zbog toga što obožavam jesti (smijeh).
Kako vam se sviđa portal Hrvatska 365 Gourmet koji na jednome mjestu objedinjava sve najbolje od hrvatske ugostiteljske scene, uljare i vinare, a uskoro će biti dostupan i na engleskom?
- Jako. Sjajno je da postoji mjesto gdje ima puno podataka o toj sceni. Stalno se piše o raznim restoranima, što stalno pratim, ali nekada zaboravim na neke ili mislim da sam sve obišla u nekom gradu (a naravno nisam) pa Crogourmet koristim da se sjetim što sam propustila ili da vidim što ima u gradu ili regiji u koju putujem.
Gdje se vidite za pet godina, a gdje hrvatsko ugostiteljstvo?
- Ovo je pitanje koje pitam svakog kuhara koji mi dođe na razgovor za posao! (smijeh). No, odgovor na to pitanje, nemam. Odrasla sam u okruženju u kojem se uvijek naglašavalo da treba postojati nekakav životni plan. U posljednje se vrijeme pak želim koncentrirati samo na ono što se događa ovog trenutka, sada. U 2017. godini mi je cilj putovati što je više moguće, dobivati još više inspiracija i činiti sretnima ljude koji sjednu u Dubravkin Put.
Koje sezonsko jelo nam preporučate u Dubravkinom Putu?
- Juha od kestena, pačja mast, dimljeni špek, vrhnje, pečena pileća kožica… Dovoljno? (smijeh)
Kako gledate na činjenicu da je Hrvatska dobila prvu Michelinovu zvjezdicu?
- Dogodila se povijest! Mislim da je to velika stvar, jer Hrvatska je tim činom jednostavno postala dijelom svijeta. Cijeli tim restorana Monte može biti ponosan na to što je njihov trud i rad prepoznat i nagrađen, i zasluženo su dobili ono što želi većina kuhara svijeta. Mislim da je ovo početak divnih stvari koje će se krenuti događati u hrvatskoj gastronomiji.
Što kažete na preporuku koju je Dubravkinom Putu dao Michelin?
- Velika je čast dobiti ikakvo priznanje od Michelina, a mi ćemo se i dalje truditi najviše što možemo i uživati u onome što radimo, kako bismo sve to uspješno prenijeli na naše zadovoljne goste.
