Đumbir je kultiviran još u prethistorijsko doba, a smatra se da potječe iz južne Azije. Naziv mu potječe potječe od sanskrtske riječi "shringavera“ što znači "tijelo kao rog“. U sušenom obliku donesen je na područje Mediterana u vrijeme stare Grčke, a bio je jedan od najznačajnijih začina srednjovjekovne Europe.
Njegovu popularnost slikovito dočarava činjenica da je u to doba bio redovito posluživan na stolovima, uz sol i papar. Poznati kolačići Gingerbreads potječu iz srednjeg vijeka, a aromatizirano pivo od đumbira, Ginger ale, iz 19. stoljeća kada su engleske taverne uvele tradiciju posipanja đumbira u prahu po pivu.
Ljekovita svojstva
Đumbir se koristi od davnina u tradicionalnoj kineskoj medicini, a uzimao ga je i glasoviti Konfucije – za zdravlje i snagu. Već mu se stoljećima pripisuju i afrodizijačke moći te se spominje u Kamasutri. Sadrži spojeve zvane gingeroli koji posjeduju protuupalno, analgetsko, antikarcinogeno i antipiretsko djelovanje. Prisutnost tih tvari vjerojatno je ključ povoljnog djelovanja đumbira na prevenciju i olakšavanje simptoma kroničnih upalnih bolesti.
I dok se u Europi uglavnom koristio kao začin, u kineskoj, arapskoj i indijskoj narodnoj medicini đumbir se, osim u gastronomiji, zahvaljujući svojim ljekovitim svojstvima koristi i u liječenju mnogih tegoba. Slovi za učinkovito sredstvo protiv mučnine, gihta, dišnih problema, tegoba debelog crijeva, migrene, osteoartritisa, reumatoidnog artritisa i dr. Ne bez razloga, u drevnoj se indijskoj medicini naziva 'velikim lijekom'. Zahvaljujući znanstvenim istraživanjima koja su opravdala njegovu široku primjenu pokazavši brojna pozitivna svojstva, objeručke je prihvaćen na Zapadu kao funkcionalna hrana i učinkovita pomoć u klasičnoj medicini.
Kulinarska uporaba
Svježi đumbir je nezaobilazan je u azijskoj i orijentalnoj kuhinji. Aromatičan, rezak i ljut okus đumbira dodaje pikantnost brojnim jelima pripremljenih u woku, te osebujnim voćnim desertima. Koristi se pri pripremi marinada te u raznovrsnim kombinacijama ljutih i slatkih začina, primjerice u curry-u. Na zapadu se često koristi kao sastojak keksa i slastica, primjerice slatkog kruha ili keksa s đumbirom. Mekan i svjež đumbir može se nasjeckati i dodati salatama, a od đumbira se mogu uzgojiti i klice koje čine odličan dodatak sendvičima i salatama.
U azijskoj kuhinji đumbir se obično koristi svjež, nasjeckan, zgnječen ili u komadima. Stoga je uvijek bolje posegnuti za svježim nego za sušenim đumbirom. Pritom treba odabirati čvrste i glatke podanke te izbjegavati mekane i smežurane.
Kako bi se očuvali vrijedni nutrijenti i ljekovite tvari koje sadrži, đumbir valja dodavati pri kraju kuhanja ili na gotovo jelo. Sušeni đumbir izgubi dio svojeg izvornog okusa, pa ga je najbolje dodati na početku kuhanja, tako da se zagrije i kuha dovoljno dugo da razvije karakterističan okus.
Svježi đumbir može se čuvati u hladnjaku nekoliko tjedana, a sušeni đumbir u hermetički zatvorenom spremniku do šest mjeseci na sobnoj temperaturi ili do godinu dana u hladnjaku.
Isprobajte ove recepte s đumbirom:
Cheesecake od naranče i đumbira
