Pekarska pravda je jednostavna: ako maslac nije omekšan, kolač neće biti lagan, krema neće biti glatka, a ti ćeš biti nervozan. Recept traži "sobnu temperaturu", ali tko bi se toga sjetio na vrijeme? Maslac mirno čeka u hladnjaku, a ti već sipaš brašno u zdjelu i gledaš na sat jer se pećnica grije.
Zgnječi, ne topi
A onda napadaj panike... Bezrazložan jer postoji metoda koja će omekšati maslac doslovce za dvije-tri minute. I ne uključuje mikrovalnu koja ga najčešće pretvori u čudnu uljastu masu. Sve što ti treba su maslac, dva papira za pečenje i valjak.
Maslac stavi između papira i – valjaj! Ne blago, ali ni agresivno. Cilj je razvaljati ga do debljine otprilike pola centimetra. U tom trenutku, maslac je već savitljiv i spreman za miksanje. Nakon još dvije minute na sobnoj temperaturi, ponaša se kao da je cijelo jutro proveo izvan hladnjaka.
Zašto ovo djeluje?
Jer fizičko razbijanje maslaca povećava njegovu površinu, što znači da se brže i ravnomjernije zagrijava. Nema neugodnih iznenađenja kad ga kreneš miksati s jajima ili šećerom – sve je mekano, ali čvrsto. I da, odličan je način da izbaciš frustraciju ako ti je prethodna tura keksa ispala ravna kao palačinka.
Maslac
Zašto je uopće važno da je maslac omekšan? Maslac sobne temperature je tajna mekanih biskvita, pjenastih krema i pravilno formiranih keksića. Kad je prehladan, ne povezuje se dobro s ostalim sastojcima, ne stvara one sitne zračne mjehuriće potrebne za volumen i laganu teksturu, i kolači ti ispadaju zbijeni ili spljošteni.
Isto vrijedi za kreme...
Ako je maslac tvrd, dobit ćeš grudice. Ako je premekan, kreme će se "otopiti" i neće držati oblik. Savršeno omekšan maslac ima konzistenciju gline, da se oblikovati, ali ne curi. Ako je mekan kao majoneza, pretjerao si. Vrati ga kratko u hladnjak i spasi stvar.
Važno je znati i kad maslac ne smije biti mekan. Tijesta poput prhkog za pite, kekse, lisnato ili sconese vole hladan maslac. U takvim receptima, hladni komadići maslaca stvaraju male džepove pare koji tijestu daju prhkost i slojevitost.