Zasto se hrenovke bas tako zovu... tko će ga znati. U Komiži se, recimo zovu – krenofke. Ja ih zovem: „najlonke“, jednostavno, jer me podsjećaju na ženske noge u najlon čarapama. U Beču (a i cijeloj Austriji) se zovu „Frankfurter“ dok se u Frankfurtu (a i cijeloj Njemačkoj) zovu „Wienerwurst“ (bečka kobasica). Osim ako nisu proizvedene u Frankfurtu, jer se samo u tom slučaju smiju nazivati – frankfurtskom kobasicom.
Amerikanci ih također nazivaju frankfurterom. Obzirom da ih puno Amerikanaca nikad nije vidjelo bez peciva, nazivaju ih i hot-dog. Amerikanci su im dali takvo ime jer je postojala sumnja da njemački imigrant, Charls Feltman koji ih je i počeo proizvoditi na američkom tržištu - iste spravlja od psećeg mesa. Ta je teorija najvjerojatnije netočna jer je Charles i sam imao pse i to jazavčare, pa je ime vjerojatnije došlo od kobasastog oblika njegovih pasa.
Potpuno neopravdano hrenovke su na lošem glasu zbog svog sastava. Sigurno ste čuli kako u hrenovke stavljaju mesni otpad, svinjske njuške, papke, kravlja vimena i slično. Ne znam tko je lansirao takve priče, no istina je potpuno drugačija. Barem je bila. Pođimo malo u prošlost...
Povijest hrenovke, vjerovali ili ne, vraća nas preko 200 godina u prošlost. 1795. godine, tada 23 godišnji Johann Lahner utekne, iz tada vrlo zaostale Bavarske, u Frankfurt, gdje završi nauk za mesara. Kako mu se u Frankfurtu nije sviđalo, uputi se brodom u neizvjesno te mu se „na prvu“ svidi Beč, pa ovdje i potraži sreću.
U Frankfurtu je već dosta eksperimentirao s različitim vrstama kobasica, te vidjevši kakvi su Bečani sladokusci, odluči napraviti kobasicu baš za njih. Jedna bogata dama prepozna potencijal i posudi mu 300 guldena, i to je bilo to...
Kao „rođendan“ hrenovke, kao takve, možemo sa sigurnošću uzeti 15. svibnja 1805. godine, kada su jedne bečke novine donijele vijest kako u izlogu Lahnerove mesnice vise neke čudne kobasice. Od tog su trenutka svi poludjeli za Lahnerovim kobasicama, koje su jednostavno prozvane „frankfurter“ kako su zvali i samog Lahnera. Hrenovka je postala statusni simbol. Jela se na dvoru, jeli su je pisci i glazbenici, a poznati austrijski pisac i pedagog, Adalbert Stifter, slao je kočiju iz 180 km udaljenog Linza kako bi mogao kod kuće uživati u „frankfurterima“.
Dostava je, naravno, bila moguća samo zimi. I cijeli je svijet doslovno poludio za hrenovkama, pa su dospjele i u Njemačku gdje su prozvane „Wiener Wurst“ prema mjestu nastanka. Otuda i ta prepiska Beč - Frankfurt. Hrenovke su na Svjetskoj izložbi u Parizu 1855. godine bile pravi hit, dok su na Prvom kulinarskom sajmu u Beču 1884. postale toliko omiljene, da je iza sajma naručeno 10.000 pari.
„Preko bare“ su stigle 1893. na Svjetsku izložbu u Chicagu, gdje nisu ni bile izložene, već su isti čas razgrabljene. Lahner je zbog velikog uspjeha morao proširiti proizvodnju te je smjestio u Neustiftgasse 112, gdje su se prema originalnom receptu proizvodile sve do 1967. godine, kada je proizvodnja ugašena.
Dakle, što se recepta tiče, možda danas stvarno u smjesu neki i stavljaju njuške, vimena i slično. Uostalom, ako je jedan ugostiteljski objekt u južnom dijelu Lijepe naše godinama pekao i prodavao lovačke pse pod janjetinu, ničem se ne čudim. No, tadašnja je istina bila sasvim drugačija. Ukratko, u „tijesto“ za hrenovke idu: krta svinjetina, slanina, sol, šećer, papar, đumbir i kardamom. Sastojke i postupak vam ne smijem odati. Obećao sam...
No, imam jednu dobru vijest: pronašao sam seljaka koji ih radi prema najoriginalnijem receptu. Radi ih jednom tjedno (četvrtak) i narudžbu morate dostaviti 14 dana ranije. Po osobi najvise 10 pari. Ah da, nakon proizvodnje idu nakratko na dimljenje. Ne previše, samo da ih dim „malo lizne“. Oni koji me poznaju, vjerojatno mogu pretpostaviti da na relaciji seljak – stan, već pola nestane. Ne mogu se savladati i žderem ih samo tako u vožnji, onako fine sirove i dimljene. Uz dobru vijest obično dolazi i jedna loša: čovjek ne prima nove mušterije, ma koliko god vi htjeli platiti...
Dakle, ako želite probati originalne, najoriginalnije hrenovke-krenofke-frankfurtere-bečke-najlonke, morate biti sa mnom u dobrim, dapače jaaaaako dobrim odnosima! He...he...he...
Do nove priče, ljubi vas vaš Gastroterminator!
