Jedeš jabuku i slučajno zagrizeš i progutaš dio s košticama... Događa se i najopreznijima. Ali na pamet ti vjerojatno padnu sva ona upozorenja kako je taj dio "otrovan" i nije ti baš svejedno. Hoće li ti nešto biti?
Odgovor je jednostavan, ali uz nekoliko zanimljivih nijansi. Za većinu ljudi, jedenje cijele jabuke, uključujući koru i srž, nije opasno. Dapače, kora od jabuke prepuna je vlakana, vitamina i antioksidansa pa se često preporučuje da je ne guliš.
No kad dođeš do središta, tamo gdje su koštice, kreće rasprava. Jer koštice od jabuke sadrže spoj koji može postati otrovan. Ali da bi ti stvarno naudio, moraš ih pojesti jako, jako puno.
Što zapravo sadrže koštice od jabuke?
Koštice od jabuke sadrže tvar pod imenom amigdalin. To je prirodni spoj koji tijekom probave može osloboditi male količine cijanida, onog istog otrova kojeg povezuješ s krimićima Agathe Christie i špijunskim trilerima.
Ali nemoj paničariti – količina koju uneseš kroz slučajno pojedene 2-3 koštice toliko je mala da je tvoje tijelo lako neutralizira.
Jabuke
Amigdalin se nalazi i u sjemenkama bresaka, marelica i trešanja u znatno većim količinama nego u jabukama. Da bi došlo do ozbiljne toksične reakcije, morali bismo pojesti 1-2 šake koštica, i to ih prožvakati jer cijele prolaze kroz probavni sustav gotovo nepromijenjene. Pojesti nekoliko sjemenki tu i tamo nije opasno.
A što s ostatkom jabuke?
Kora od jabuke je prepuna vlakna i antioksidansa pa je nemoj guliti, osim ako imaš osjetljiv želudac. Ili ako su jabuke iz neprovjerenog izvora.
Jedna velika jabuka s korom sadrži oko 5 grama vlakana, što je više od 15% tvoje dnevne potrebe. Osobe osjetljive na vlakna mogle bi osjetiti lagani nadutost ili plinove, ali to je normalno i najčešće prolazno. Slušaj svoje tijelo – ako ti kora smeta, oguli je. Ako ti paše – uživaj.