Povijest prženih kolača, kažu prvi pisani podaci, započeli su stari Rimljani. Naime, slaveći Saturnov hram trebalo je počastiti veliko mnoštvo ljudi nekom jeftinom i brzom poslasticom. Pa se netko domišljato sjetio kako bi mogli pomiješati brašno, šećer i vodu i napraviti pogačice.
Sve ostalo je otišlo u povijest, a danas je nezamislivo da tijekom slavljenja, primjerice, karnevala, ali i bilo kojih drugih obiteljskih proslava, na stolu nisu krafne, kroštule, uštipci, fritule, pogače i razne druge delikatese koje se peku u dubokom ulju ili masnoći.
Kolače od dizanog tijesta (one s kvascem) prvo prži s gornje strane, a potom s donje
Masnoća ne smije biti ni prehladna ni prevruća
Kolači koji se prže na ulju ili masti trebali bi se pržiti u puno ulja ili masti, ali koji nisu niti prehladni niti prevrući. Trik kako ćeš pogoditi idealnu temperaturu je sljedeći – uzmi drveni štapić pa ga stavi u masnoću, pa ako se oko njega počnu stvarati mali mjehurići i počne uzdizati dim, tada je vrijeme da počneš pržiti kolačiće.
U tijestu ne smije biti puno šećera
Tijesto za kolače koji se peku na masnoći, pak, ne bi smjelo sadržavati puno šećera jer ubrzava 'bojanje' masti u smeđu boju i time je zapravo čini neupotrebljivom.
Isto tako, kolače od dizanog tijesta (one s kvascem) prvo prži s gornje strane (one koja je bila okrenuta prema gore dok se desert dizao), a potom s donje!
