"Nemo’š Šokcu naći nik’u manu, uvik ima šunki na tavanu" - stihovi ovog bećarca bolje od tisuću riječi kazuju što nam svima znači šunka i s kolikim se veseljem radujemo Uskrsu i blagdanskom stolu: šarenilu boja na kuhanim jajima, blagosti mladog luka, oporoj ljutini hrena, a nadasve mirisu kuhane šunke.
Šunka se jede od pamtivijeka
Šunka, taj brižno usoljen i dimljeni svinjski but, proizvodi se i jede od pamtivijeka. Znamo da su Kinezi svinjske butove solili još prije 7000 godina i da su ih drevni Gali dimili i sušili u doba starog Rima. Naravno, jer pravilno pripremljena i konzervirana, šunka je ona rijetka vrsta mesa koja može preživjeti ovo dugo razdoblje između kolinja i proljeća pa i duže.
Stoga ne čudi da su i prvi doseljenici u Novi svijet sa sobom nosili upravo šunke. Ne samo da su hranjive i nepcu fine, one su i dobar izvor proteina, ali i vitamina i minerala poput niacina, fosfora i cinka. Neke šunke, kažu gurmani, stare kao dobro vino i najbolje su kad odleže između 12 mjeseci i 3 godine. Okus im tada bude jači, a meso postane nekako mekše.
Svaki narod ima svoju tajnu najbolje i najukusnije šunke
Svaki narod i svako podneblje čuva neku svoju tajnu i spravlja neki svoj recept koji se njeguje generacijama. Za ove naše, domaće šunke, ono najbolje od sebe dale su ove naše najdraže sorte: švedski landras, veliki jorkšir i dakako crna slavonska svinja, fajferica.
Naizgled se čini jednostavnim, ali znalci znaju da je dobru slavonsku šunku teže proizvesti od dobroga kulina. Oni koji nikad nisu uživo vidjeli kolinje i o svinjama znaju najviše i priče o vuku i tri praščića, često znaju pitati koja je šunka najbolja i kako će je prepoznati?
Kako prepoznati najbolju šunku
Nema tu prevelikih tajni. Boja je, reći će vam svaki dobar mesar, prvo što se na šunki vidi. Ključ je u dimljenju jer se tako dobiva onaj specifičan, ugodan miris i okus mesa, ali i ona zlatnožuta, oku tako privlačna boja, nastala sagorijevanjem strugotina bukve, hrasta ili graba. Jer bude li presmeđa, znači da je presušila; ako je zelena načele su je bakterije, a ako je blijeda znači da nije bila dovoljno na dimu.
Za očima slijedi nos: miris šunke mora biti ugodan i ne smije vonjati na dim, amonijak ili ribu. Ne smije biti ni premekana niti pretvrda i njen okus mora biti na jeziku ugodan, ni preslan niti neslan. Jer previše soli prikrit će druge okuse, a bude li je premalo šunki će faliti okusa.
Nažalost, kako godine prolaze sve je manje ljudi koji imaju tu sreću da im šunka visi na tavanu. Zbog toga se, i zbog užurbanog ritma života, sve rjeđe gostimo onim tradicionalnim, velikim, dimljenim, domaćim šunkama, kuhanim, pečenim ili spravljenim u kruhu.
Širok izbor šunki kod Ravlića
No, srećom, našim su nepcima jednako privlačne i modernije, jednako ukusne varijante. Kod Ravlića vas tako uvijek čeka širok izbor šunki koje pogađaju svačiji ukus i ispunjavaju svačiju gurmansku želju: šunke ili lopatice, one slavonske ili zlatne, rolane ili klasične, bez kostiju ili u obliku srca slavonskog.
Oni koji vole manje masnu šunku, odabrat će onu dimljenu; tko više voli da mu je meso masno uzet će vratinu, dok će se masnoće iz rolanih lopatica divno sljubljivati s pečenom koricom lisnatog tijesta u kojem će se ispeći.
Šunka - od predjela do glavnog jela
Šunka se može jesti topla ili hladna i pristaviti na stotine načina: kao glavno jelo ili predjelo, u složencima, salatama, pa čak i u gustim juhama, umiješana s kukuruzom i krumpirom. Dobro se slaže sa slanim, ali i slatkim okusima pa će je neki rado sljubljivati s ananasom i smeđim šećerom.
Ima i onih koji šunku vole glazirati medom; tako se kažu sladila i engleska kraljica Elizabeta II. Uostalom, šunka se jela i na prvim letovima u svemir, a na prvim olimpijskim igrama modernog doba sendviče sa šunkom i rakiju koristili su kao dozvoljeni stimulans.
Zato i ne čudi da se o šunkama ne pjevaju samo slavonski bećarci, nju je puna srca i želuca opjevao i sam Shakespeare. I to više puta.
Najbolju i najpovoljniju ponudu šunki uoči Uskrsa možeš pronaći u mesnici Ravlić - u ponudi je omiljena Slavonska šunka, potom Delikates rolana šunka, Zlatna šunka bez kosti, Classic šunka te šunka Srce slavonsko. Koju god da odabereš, nećeš pogriješiti, možeš samo beskrajno uživati u divnim okusima. A savjet za pripremu uvijek ćeš dobiti od omiljenog Ravlić mesara...
A ako ti slučajno ostane ostataka Ravlić šunke i ne znaš što bi s njima, iskoristi ih za pripremu trganaca sa šunkom, jajima i mladim lukom, ili pak za pripremu ovih ukusnih kiflica koje će posebno razveseliti najmlađe.
Kiflice s Ravlić šunkom
Sastojci - za tijesto:
- 1 kg glatkog brašna
- 1 svježi kvasac
- 2 dcl toplog mlijeka
- sol
- ulje
- 4 dcl vode
Sastojci - za nadjev:
- 15 dkg Ravlić šunke po izboru
- 15 dkg sira
Postupak:
- U toplom mlijeku razmuti kvasac. Pusti da se diže 15-ak minuta.
- U brašno dodaj sol, ulje i dignuti kvasac. S vodom zamijesi mekano tijesto.
- Ostaviti da se diže na toplome oko sat vremena, odnosno dok se ne udvostruči.
- Tijesto podijeli u 5 kugli iste veličine, razvaljaj ih i svaku kružnicu izreži na 4 trokuta.
- Stavi sir i šunku i zarolaj.
- Stavi u protvan obložen papirom za pečenje i premaži žumanjkom.
- Po želji, kiflice pospi sezamom, makom ili krupnom solju.
- Peci 20 minuta na 180 stupnjeva.