Poznata je činjenica da su jela koja se dulje kuhaju ukusnija dan nakon što ih zgotovimo. To uistinu nije mit: da bi se okusi pomiješali i savršeno sljubili, potrebno je vrijeme.
Da bi nešto postalo uistinu ukusno, nije dovoljno da bude skuhano. Što znači da bi se razvila karakteristična aroma, okusi se vremenom moraju razviti i pomiješati. Isto vrijedi i kad u jelo dodaješ grah ili leću iz konzerve.
Kad je pripremljen kako treba, grah može poslužiti i kao glavno jelo i kao prilog
Uobičajeni savjet (tko ga je prvi dao?!) jest da grah ili leću u jelo ubaciš pred sam kraj pripreme – jer je grah već kuhan, da se ne raspadne.
Ali taj savjet spada u kategoriju onih "na jedno uho unutra, na drugo van". Zanemari ga i dozvoli grahu da se krčka s ostalim sastojcima i upije sve arome jela.
Grah iz konzerve štedi vrijeme, i to je dobar razlog zašto ga koristiti. Priprema graha od nule zahtjevan je posao, od namakanja do dugog kuhanja, i tu nema požurivanja i preskakanja koraka. (Iako, ako imaš vremena, svakako skuhaj domaći grah i uživaj u okusu!)
Zašto koristiti i tekućinu iz konzerve
Osim graha, konzerva sadrži kašu sastavljenu od vode i soli (i škroba iz graha). Prije no što stavimo grah u jelo, većina ga ocijedi, a tekućina završi u odvodu sudopera. I to bez razloga.
Grah i ričet sa suhim mesom
Jedini razlog zašto je ne koristiti je činjenica da je dosta slana jer se sol koristi kao konzervans. Osim soli, u tekućini nema drugih sastojaka.
Grah koji se pakira u konzerve ne kuha se sa začinima, zato je važno staviti ga kuhati s ostalim sastojcima jela. I kuhani grah upija vodu, kao i sirovi, barem dok se ne zasiti. A taj proces može potrajati.
Stoga, svakako stavi grah iz konzerve da se kuha s ostalim sastojcima jela i prikupi što je više moguće arome. Svi će se ti prekrasni okusi upiti u kuhani grah tijekom kuhanja – već pola sata kuhanja s ostalim sastojcima činit će veliku razliku u krajnjem okusu jela.
