Porijeklom s Bliskog istoka, korijander raste između jednog i tri metra, s cvijećem pomalo ljubičaste ili bijele boje i lišćem poput perja. Korijander je također poznat kao meksički peršin i kineski peršin te je član obitelji mrkve.
Jedna od najstarijih biljaka koja se još uvijek koristi za ljekovite i kulinarske svrhe i u parfemima. Uzgaja se najmanje 3000 godina, sjemenke su pronađene u ruševinama brončanog doba na Egejskim otocima i u grobnicama faraona. Drevni Egipćani nazivali su ga začin sreće i koristili su ga kao afrodizijak. Naziv potječe od grčke riječi koriannon, što znači stjenica, a vezano je upravo za specifičan miris listova.
Osim što se primjenjuje kao začin, korijander ima mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje. Korijander je bogat eteričnim uljima, proteinima, vitaminom C i organskim kiselina, a njegovo ulje sadrži oko 70 posto linalola, kao i pineol, borneol, limonen i geraniol.
Eterično ulje dobiva se destilacijom sjemenki Korijandera, u ulje je što slatko, aromatično i jako. Korijandar na tijelo djeluje zagrijavajuće i pomaže zagrijati bolne i umorne mišiće. Rimljani su Korijander koristili kao aromu za vino i uveli ga u Veliku Britaniju i Francusku. Korijenje, lišće i sjeme biljke koriste se u kulinarstvu širom svijeta.
List korijandera uvijek se koristi svjež. Ima jaku aromu i najčešće se upotrebljava u južnoameričkoj i azijskoj kuhinji, dok europska kuhinja više koristi zrelo i osušeno sjeme.
Mljevene sjemenke su glavni sastojak začinske mješavine curryja, dodaju se jelima od gljiva, kruhu, pecivu te umacima. Cijelo zrno stavlja se u marinade i u kobasice – upravo korijander daje poseban okus talijanskoj mortadeli.
Svježe lišće korijandera dodaje se u juhu, salatu ili jela od povrća, posebno mahunarkama. Možete od njega napraviti i pesto, zeleni namaz za kruh.
Isprobajte korijander u ovim receptima:
Pileći bomboni s korijanderom i umakom od piva i naranče
Fajitas s korijanderom i limetom
Saznajte sve i o ovim začinima:
