Brojni drevni zapisi svjedoče o medicinskoj upotrebi ove ljekovite biljke - kapara, posebice na teritoriju stare Grčke. Kapari su korišteni kao lijek protiv nadutosti te antireumatik. U ayurvedskoj medicini koriste se kao stimulator funkcije jetre, a smatra se da posjeduju i zaštitni učinak na jetru. Tijekom povijesti pripisivana su im povoljna djelovanja na prevenciju bolesti srca i krvnih žila te zaštitni učinak na bubrege i dijuretičko djelovanje. Ekstrakti i otopine iz kore korijena kapara tradicionalno su korišteni za liječenje vodene bolesti, anemije, artritisa i gihta.
Ulaskom u modernu eru nutricionizma, razotkriven je kemijski sastav kapara. Energetski su vrlo siromašni te stoga predstavljaju niskokaloričnu namirnicu ili još bolje začin - budući da se koriste u vrlo malim količinama kao dodatak jelima.
Dokazana je snažna antioksidativna aktivnost kapara, koja se pripisuje visokom udjelu polifenola, posebice bioflavonoida rutina. Zbog sadržaja biljnih sterola, supstanci koje su trenutno hit u prehrambenoj industriji, kapari bi mogli imati povoljno djelovanje na prevenciju bolesti srca i krvožilja. Naime, biljni steroli su molekule koje snizuju razinu lošeg kolesterola u krvi i tako djeluju povoljno na zdravlje kardiovaskularnog sustava.
U mediteranskoj su kuhinji kapari izvanredan začin za mnoga jela, salate i umake. Najkvalitetniji su i najcjenjeniji sitniji pupovi. Sirovi pupovi nisu jestivi. Beru se za vrijeme suhih dana, ručno, te se više cijene oni manji, tvrđi i okrugliji. Ako se pupovi otvore ili su veliki, ne beru se već se puštaju da se rascvjetaju. Prema dalmatinskom receptu svježe ubrani kapari deset dana stoje u morskoj vodi koja se svakodnevno mijenja. Zatim se ocijede, poslože u staklenku i zaliju dalmatinskom kvasinom, odnosno vinskim octom. Tako pripremljeni kapari mogu se konzumirati nakon 30 dana.
Kapari imaju snažan pikantan okus, dodaju notu žestine i pomalo neobičnu aromu raznim umacima, salatama, tjestenini, ribi i mesu. Značajno pridonose plejadi klasičnih mediteranskih okusa koji uključuju masline, rukolu, artičoke i inćune, a po klasifikaciji su bliski porodici kupusnjača. Osim nježnih izdanaka jestivi su i listići koji se jedu kao povrće ili se konzerviraju. Tijekom stoljeća, razvijali su se maštoviti načini konzerviranja kapara, a najčešće su čuvani u salamuri, octu i suhoj soli. Kada se čuvaju u suhoj soli, ljutkasti sumporni spojevi u kaparima sasvim se transformiraju i prelaze u arome koje nalazimo u malinama i ljubičicama.
Isprobajte kapere u ovim receptima:
Hrskava tjestenina s kaparima i limunom
Artičoke punjene kaparima i inćunima
Piletina u krem umaku s kaparima
Salata od morskih plodova s kaparima i limunom
Bruschette s dimljenom pastrvom i kaparima
Saznajte sve i o ovim začiima:
